hrvatski

Polimorfizmi u genu za receptor vitamina D i vulgarna psorijaza

Cilj ove disertacije bio je istražiti moguću udruženost polimorfizama u genu za vitamin D receptor s pojavom vulgarne psorijaze u populaciji istočne Hrvatske. Istraživani su polimorfizmi VDR gena metodom duljine restrikcijskih odsječaka (RFLP), određivanjem prisustva ApaI, BsmI i TaqI restrikcijskih mjesta u kontrolnih, zdravih, ispitanika i ispitanika oboljelih od vulgarne psorijaze, te moguća povezanost s nastankom bolesti vezanom za dob i spol. Polimorfizam VDR gena istraživan je u 140 nasumce izabranih psorijatičara (žene=70 i muškarci=70) i u 157 zdravih ispitanika (žene=86 i muškarci=71) bez kliničkih obilježja bolesti i obiteljske povezanosti s psorijazom. Uključeno je 70 psorijatičara s ranim početkom bolesti (prije 40.-e godine života) (PV I) i isto toliko oboljelih s početkom bolesti nakon 40.-e godine života (PV II). U obje grupe bilo je 35 žena i 35 muškaraca. Genomska DNA izolirana je iz leukocita, a VDR gen amplificiran je metodom lančane reakcije (PCR). Nastali PCR produkti inkubirani su s restrikcijskim endonukleazama i zatim razdvojeni elektroforezom na 3% agaroznom gelu i vizualizirani pomoću UV-transluminatora. Određivala su se tri genotipa Aa (ApaI), Tt (TaqI), i Bb (BsmI), gdje malo slovo znači prisutnost restrikcijskog mjesta, a veliko slovo odsutnost restrikcijskog mjesta. Dobiveni rezultati obrađeni su statističkom analizom (deskriptivna analiza ; za bialelni polimorfni lokus X/x, devijacije Hardy-Weinberg ekvilibrija (HWE) pripadnih genotipskih frekvencija analizirane su &#967; 2-statistikom ; neravnoteža alelnog udruživanja (linkage disekvilibrium, LD), univarijantnom analizom (kontinuirane varijable ; tablice kontingencije ; alelna i genotipska analiza ; stratificirana analiza), haplotipnom analizom (haplotipna asocijacijska analiza ; kondicionalnim modeliranjem ; korekcije multipliciteta testova), a određena je i statistička snaga uzorka. Rezultati ove studije pokazuju da su četiri najčešće zastupljena genotipa u kontrolnoj skupini bila: BbAaTt (29.3%), BBAatt (14, 7%), BBaatt (14%), i konačno, bbAATT (12, 7%), a u skupini PV: BbAaTt (33, 6%), potom BBAatt (22, 9%), BBaatt (16, 4%), i BbAATt (10%). Analiza alelnih i genotipskih učinaka nije pokazala značajne razlike u distribuciji BsmI (p<0, 084), ApaI (p<0, 599) ili TaqI (p<0, 406) genotipskih frekvencija između kontrolne skupine i PV skupine, kao niti između skupine PV tipa I i tipa II: BsmI (p<0, 171), ApaI (p<0, 406) ili TaqI (p<0, 157). U svim analiziranim skupinama, u uvjetima Hardy-Weinberg disekvilibrija, stalno je prisutan nesignifikantan učinak ApaI polimorfizma. Učestalost ApaI, BsmI i TaqI RFLP genotipa u psorijatičara nije pokazala značajnu razliku u usporedbi sa ispitanicima kontrolne skupine. Nije bilo statististički značajne razlike u VDR genotipu između muškaraca i žena oboljelih od psorijaze, niti je bilo značajne razlike u VDR genotipu između PV I i PV II. Nađeno je da je BT haplotip udružen s individualnim zaštitnim učinkom [OR=0, 36 (0, 14-0, 86), P=0, 012], a bT haplotip s marginalnim, ali značajno povišenim rizikom obolijevanja [OR 1, 47 (1, 05-2, 06), P=0, 028]. Ukupni učinak BsmI-TaqI haplotipne konfiguracije ograničen je na tip I, ali ne i tip II psorijaze. Zaključno, rezultati ove studije upučuju da nema povezanosti između psorijaze i ApaI, BsmI, TaqI RFLP VDR genotipa, ali T haplotip se pokazao zaštitnim u odnosu na pojavu psorijaze tipa I (početak bolesti prije 40-e godine života), a bt haplotip je pokazao minimalan rizik za nastanak ove bolesti. Rezultati dobiveni ovom studijom ukazuju na činjenicu da bi VDR gen mogao biti kandidatni gen za nastanak psorijaze u populaciji Istočne Hrvatske.

polimorfizmi; vitamin D receptor gen; RFLP; vulgarna psorijaza

nije evidentirano