hrvatski

Bazična vjerovanja o ljudskoj prirodi, usamljenost i samoća u odrasloj dobi

Cilj provedenog istraživanja bio je ispitati povezanost nekih bazičnih vjerovanja o ljudskoj prirodi (cinizam ili kritički odnos prema ljudskoj prirodi i vjerovanje u ljudsku dobrotu) s usamljenošću i samoćom u odrasloj dobi. Pritom se usamljenost opisuje kao neugodno emocionalno i motivacijsko stanje koje je uzrokovano nemogućnošću zadovoljenja potrebe za intimnošću, ljubavi i pripadanjem, dok se samoća definira kao želja osobe da bude sama pri čemu ne doživljava neugodne nego ugodne emocije. Sukladno Wrightsmanovom (1992) određenju, spomenuta bazična vjerovanja ne bi trebala imati neposrednih implikacija po osjećaj samoće, dok bi se mogla očekivati njihova povezanost s usamljenošću. Budući su istraživanja bazičnih vjerovanja o ljudskoj prirodi u odrasloj dobi rijetka, ovo je istraživanje provedeno na dobno heterogenom uzorku odraslih (N=300). Relevantni konstrukti mjereni su: Skalom cinizma i povjerenja (Ćubela Adorić i Tucak, 2006), adaptiranom kratkom verzijom UCLA skale usamljenosti (Lacković-Grgin, Penezić i Nekić, 2002) i Adaptiranom skalom preferirane samoće (Lacković-Grgin i Nekić, 2002). Suprotno rezultatima nekih ranijih studija na hrvatskim uzorcima koji sugeriraju da su cinizam i vjerovanje u ljudsku dobrotu dvije međusobno nezavisne dimenzije (Ćubela Adorić i Tucak, 2006), korelacijske analize rezultata ovoga istraživanja pokazale su da su ova dva bazična vjerovanja o ljudskoj prirodi značajno, iako skromno, negativno povezana. Pokazalo se da vjerovanje u ljudsku dobrotu ne korelira značajno niti s usamljenošću, niti sa samoćom. S druge strane, cinična vjerovanja o ljudima značajno su pozitivno korelirala s usamljenošću, dok sa samoćom nisu bila značajno povezana. U radu se također razmatra utjecaj nekih sociodemografskih varijabli na ispitane konstrukte.

povjerenje; cinizam; usamljenost; samoća; odrasla dob

izlaganje u okviru simpozija: "Bliski odnosi i kvaliteta života"