hrvatski

Ima li opasnosti od osiromašenog urana?

Svako putovanje u zemlje u kojima su se do nedavno odvijale ratne operacije nosi sa sobom određeni rizik sigurnosti boravka na tom području. U nekima od tih zemalja tijekom rata je bilo korišteno oružje koje je sadržavalo osiromašeni uran što je dovelo do raspršivanja uranovih oksida na područjima udara i do današnjih dana zaostale neeksplodirane municije u tlu. Strah javnosti od mogućih zdravstvenih učinaka koje može prouzročiti izlaganje osiromašenom uranu dodatno je potaknut neobjašnjenim obolijevanjima vojnika nakon povratka iz ratnih operacija na tim područjima (Kuvajt te tzv. Balkanski sindrom). Osiromašeni uran je nusproizvod pri tehnološkoj proizvodnji obogaćivanja prirodne uranove rude (mješavine spomenutih izotopa) za potrebe nuklearne industrije te je po svojoj radioaktivnosti 40% manje radioaktivan od prirodnog uranove rude. Razlog tomu je što osiromašeni uran sadrži bitno manji udio izotopa urana 235U i 234U koji se pri procesu obogaćivanja estrahiraju iz prirodnog urana. U vojnoj tehnologiji se koristi zbog svoje velike gustoće i piroplastičnosti tako da projektili s kućištima od legura koje sadrže osiromašeni uran imaju veliku probojnu moć i veliku zapaljivost pri udaru. Osiromašeni uran vrlo brzo oksidira na zraku tvoreći uranove okside koji su praškaste teksture žute boje te se kao čestice – aerosol mogu širiti zrakom ili prodrijeti u podzemne vode. Vanjska izloženost osiromašenom uranu se ne smatra povećanim rizikom izlaganja ionizirajućem zračenju, ali unos urana u organizam predstavlja rizik zbog kemijske toksičnosti (teški metal). Trenutna znanstvene spoznaje ne upućuju na dokazivu uzročno posljedičnu veza između izlaganja osiromašenom uranu u normalnoj metalnoj formi i povećanja incidencije bilo kakvih tumora (malignih oboljenja).

osiromašeni uran; uranovi oksidi; penetratori; municija s osiromašenim uranom; prirodna radioaktivnost

nije evidentirano