hrvatski

Jestivi podolac. Egzotičan ukus između komercijalnih i ideoloških razloga

Podolac je tradicionalno radno blago, u naše vrijeme neekonomično za mesni i mliječni uzgoj. Postoje dvije autohtone hrvatske pasmine: zelave, dijalektalni naziv goveda u Slavoniji i boškarin u Istri. Danas je on sveden na relikt, posebice u Slavoniji. Radno blago postaje suvišno, pa za očuvanje autohtonosti pasmine treba iznaći novu motivaciju. Rijetki uzgajivači podolskog goveda in situ u Slavoniji kao i boškarina u Istri tuže se na niske državne financijske poticaje i nedorečen sustav gospodarskog korištenja mesa. Ljepota i gastronomska ponuda - to su prema mišljenju autora pravci održanja ugroženih vrsti. Suvremenom konzumentu može se ponuditi gulaš ili jelo prema recepturi za divljač. Autori nižu primjere priređivanja mesa iz vremena Nikole Zrinskog. Možda će žudnja za autohtonim doživljajem podolca biti zadovoljena pogledom na ispašu goveda u nekom prostranom parku prirode pod nadzorom (također autohtonog) psa čuvara - hrvatskog ovčara. Turizam doživljaja - Adventure turizam postaje u Hrvatskoj sve poželjniji. Upravo on produžuje turističku sezonu mediteranskim zemljama. Uz malo mašte i nekoliko dobrih ideja otvoriti će se novo poglavlje podolcu strpljivom i mirnom volu veličanstvenih rogova, nekadašnjem tegljaču zaprežnih kola.

podolac ; gastronomija ; turizam

nije evidentirano