hrvatski

Koartikulacijski pritisak i koartikulacijski otpor: ultrazvučno istraživanje

Koartikulacijski modeli mogu se podijeliti u dvije velike skupine: 1. modeli koji pretpostavljaju da su fonološka obilježja temeljne jedinice govorne proizvodnje (npr. feature spreading theory, window model of coarticulation) i 2. modeli koji polaze od gesta (artikulacijskih struktura) kao temeljnih jedinica govora (npr. degree of articulatory resistance theory, articulatory phonology). Obje skupine modela podjednako uspješno predviđaju neke koartikulacijske događaje, a kod drugih predviđaju različte rezulate za istu artikulacijsku strukturu. Prvi cilj rada bio je testirati mogućnosti ultrazvuka kao fiziološke metode istraživanja artikulacije. Drugi cilj ovog rada bio je istražiti koja od dvije skupine koartikulacijskih teorija uspješnije predviđa ponašanje leđa jezika za trajanja ne-leđnog glasnika između dva visoka vokala (npr. leđa jezika u bezznačenjskoj riječi /upu/). Govorni materijal sastojao se od 36 bezznačenjskih riječi strukture VCV pri čemu je V = /u/, a C = /p/, /b/, /t/, /d/, /m/, /n/, /f/, /v/ i /l/. Dva govornika hrvatskog jezika zdravog govornog i slušnog statusa snimljena su akustičim i ultrazvučnim kanalom. Segmentacija i anotacija ultrazvučnog signala izvršena je programom Ultra-CATS, a sinkronizacija akustičkog signala s ultrazvučnim je potvrđena programom Praat. Rezultati su pokazali da prva skupina koartikulacijskih modela ne predviđa uspješno koartikulaciju ne-leđnog konsonanta između dva viskoga vokala. Štoviše, ti pomaci su različiti za različite skupine ne-leđnih konsonanata, što također nije objašnjeno prvom skupinom modela. Druga skupina modela uspješnije predviđa rezulatate dobivene ovim istraživanjem. U radu se raspravlja o mogućim implikacijama ovakvih rezulatata na fonetska i fonološka objašnjenja koartikulacije.

Koartikulacijski pritisak; koartikulacijski otpor; ultrazvuk

nije evidentirano