hrvatski

Antropogenetska varijabilnost populacija istočnog Jadrana

U radu je izvršena analiza populacijske strukture stanovništva iz devet sela (Dol, Vrbanj, Svirče, Vrisnik, Pitve, Poljica, Zastražišće, Gdinj i Bogomolje) otoka Hvara analizom na ukupno petnaest genskih lokusa odgovornih za sintezu eritrocitnih antigena i izoenzima eritrocita, na ukupnom uzorku od 946 ispitanika. Promjene genetičke strukture proučene su zasebno za populacije istočnog i zapadnog dijela otoka i to tijekom triju generacija (generacija I - ispitanici i ispitanice rođeni prije 1920. godine ; generacija II - ispitanici i ispitanice rođeni između 1920. i 1940. godine ; generacija III - ispitanici i ispitanice rođeni nakon 1940. godine). Za ispitivani je uzorak izvršena procjena frekvencija alela/haplotipova, genetičkih udaljenosti, stupanj srodstva, kao i heterozigotnost, kao pokazatelja genetičke strukture populacija. Naposlijetku, izvršeno je i (1) ispitivanje međuovisnosti genetičke strukture ispitivanih populacija, (2) različitih generacija, (3) pripadnosti istočnoj ili zapadnoj skupini populacija, te (4) tipa i intenziteta migracija stanovništva otoka Hvara, uporabom log-linearne metode analize podataka. Rezultati provedenih analiza potvrdili su postojanje razlika između populacijskih skupina istočnog i zapadnog dijela otoka Hvara, a uočeni su i složeniji obrasci i procesi koji su utjecali na formiranje danas uočene populacijske strukture. Dobiveni rezultati upućuju i na obrasce promjene genetičke strukture tijekom vremena, odnosno na postojanje razlika između različitih ispitivnaih generacija. Radi se o očitom trendu � otvaranja� i � približavanja� ispitivanih populacija koji je otpočeo početkom 20.-tog stoljeća, prvenstveno u smjeru sa istoka prema zapadu otoka, dok su stanovnici koji su do danas ostali u selima na istoku otoka Hvara bivali izloženi sve jačem djelovanju genetičkog pomaka, budući na tom dijelu otoka gotovo da i nije bilo imigracije, a istovremeno je došlo do izrazitog djelovanja procesa depopulacije. Rezultati log-linearne analize također su dali potvrdu izraženog djelovanja procesa emigracije koji je na otoku bio dominantan u ranijim generacijama. Dobiveni rezultati upućuju i na zaključak da se, barem kod jednog dijela stanovništva zapadnog dijela otoka, radi o potomcima ljudi koji su početkom 20.-tog stoljeća napustili svoja sela na istočnom dijelu otoka te se naselili u selima na zapadnom dijelu otoka Hvara. Najviši stupanj mikrodiferencijacije uočen je za najmlađu generaciju na istočnom dijelu otoka, što je prvenstveno posljedica izraženog djelovanja genetičkog pomaka na malenu i izoliranu populacijsku skupinu. Provedeno je istraživanje pokazalo da je tijekom 20.-tog stoljeća došlo do promjena genetičke strukture populacija otoka Hvara. Socio-kulturni čimbenici i gospodarski uvjeti (depopulacija i izraženi migracijski procesi) utjecali su na populacijsku strukturu otočana, tako da danas uočeni obrasci odražavaju neke osobitosti nastale tijekom etnopovijesti ispitivanih populacija (diferencijacija na populacije istočnog i zapadnog dijela otoka kao posljedica različitog učinka utemeljitelja, tj. činjenice da populacije potiču od različitih ancestralnih populacija), no s druge strane ukazuju i da je u novije doba došlo do procesa miješanja otočnog stanovništva, i to pretežito u smjeru s istoka prema zapadu. U radu je na taj način opetovano ukazano na potrebu za holističkim pristupom u antropološkim istraživanjima.

populacijska struktura; genetski markeri; populacijska genetika; antropologija

nije evidentirano