hrvatski

Liberov kult u rimskoj provinciji Dalmaciji

Liber, božanstvo plodnosti, cikličkih izmjena u prirodi, vinove loze i slobode, zauzima vrlo značajno mjesto u religijskom životu stanovništva provincije Dalmacije. Izvorno je staroitalski bog, u čiju se čast šesnaestog dana prije aprilskih Kalenda održavala svetkovina zvana Liberalija. Liber, italski bog, na područje provincije Dalmacije dolazi s prvim italskim kolonistima i trgovcima u kasnorepublikansko doba i već je asimiliran s Dionizom, pa je božanstvo vina, vinove loze i slobode. U to vrijeme jedan od dvojice naronitanskih kvestora, Publije Anej Epikad podiže mu svetište u Naroni. Čitav niz arheoloških nalaza svjedoči nam o velikoj popularnosti njegova kulta na prostoru nekadašnje rimske provincije Dalmacije: žrtvenici, arhitektonski ulomci svetišta, skulpture (reljefi, monumentalna plastika i brončane figurice), kao i rijetki nalazi ; ulomak kratera s votivnim natpisom u čast boga Libera, te noga stola izvedena u liku boga. Nalazimo ga na području rimske Liburnije (Albona, Apsorus, Senia, Corinium, Nedinum, Iader, Asseria, Varvaria, Burnum, Scardona) ; na obalnom djelu srednje i južne Dalmacije (Rider, Tragurium, Epetium, Oneum, Brattia, Corcyra Nigra, Pharos, Aeqvum, Narona, Bigeste). U glavnom gradu provincije Dalmacije, u Saloni, evidentirano je 13 Liberovih spomenika, što je ujedno i najveći broj svjedočanstava na Jadranu. S područja BiH ističu se spomenici iz Orašja kod Rotimlja, Duvna (Delminium), Vašarovina (Pelva), Šumnjaka kod Glamoča (Salvium), Zenice, Bihaća (Raetinium), Briševa kod Ljubije, Rogatice (Col. Ris… ), Skelana, Užica, Požege kod Čačka (Malvesiatium) i Ustikoline kod Foče (Mun. S… ?). S područja Crne Gore potječe jedan žrtvenik iz Dokleje. Navedeni spomenici donose nam različito imenovanje Libera: Leiber Patrus, Liber Pater (64% natpisa), Liber (8% natpisa), Liber Pater Augustus (4% natpisa) i Liber Augustus (4% natpisa). U Škripu na otoku Braču i u Žrnovu na Korčuli Liber kao bog prešanja, zaštitnik usjeva, vinove loze i vina, dobiva epitet Torclensis (Liber Pater Torclensis, Liber Magnus Pater Torclensis). Epitet dolazi iz vulgarnolatinskog oblika pridjeva torculensis, koji je izveden od imenice torculum, što znači tijesak za cijeđenje vina ili ulja. Na reljefu iz Salone Liber se naziva Deus Laetus, a na žrtveniku iz Briševa kod Ljubije Deus Liber. Na području Salone organizirano udruženje Liberovih vjernika slavi božanstvo kao Deus Magnus Conservator loci. U Rogatici Liber se naziva Liber Bacchus, a na području municipija Malvesiatium Liber Pater Capedunensi. Unatoč velikom broju potvrda o štovanju njegova kulta na području provincije Dalmacije, pouzdano se zna samo za nekoliko Liberovih svetišta. Njihovi građevinski ostatci arheološkim istraživanjima još nisu kod nas potvrđeni, no zato nas epigrafski spomenici upućuju na mjesta njihova postojanja. Tako na temelju teksta donesenog na votivnim pločama, arhitektonskim gredama i žrtvenicima saznajemo kako su na području Senije, Biograda na moru, Polača na Mljetu, Salone, Narone i Bigesta bila izgrađena Liberova svetišta. Uz boga Libera pojavljuje se i njegov ženski pandan, božica Libera. Njezin reljef poznat je iz Zavale na Hvaru. Interesantno je da su nalazi njezina kulta u provinciji Dalmaciji vrlo rijetki. Poznat je svega još jedan žrtvenik iz Pritoke kod Bihaća. Jedna od bitnih značajki religije carskog razdoblja je zbližavanje različitih kultova, tj. religijski sinkretizam. U Rogatici pronađen je dvostruki žrtvenik posvećen Liberu Bakhu i Jupiteru. Iz Ustikoline u istočnoj Bosni potječe žrtvenik posvećen Terminu, Liberu Ocu i Jupiteru. Potvrdu kultne zajednice Libera i Tera Mater nalazimo u Briševu kod Ljubije. Liber se javlja i u kultnoj zajednici sa Silvanom, što nam potvrđuju žrtvenici iz Jadera, Galovca, reljef iz Karakašice i Ričica kod Imotskog. Liberove su svečanosti, kada je riječ o agrarnom vidu Liberova kulta, bile vesele i pune razuzdane radosti. U njima su kao i u bakhanalijama, veliko mjesto zauzimali opijanje i jedenje, slavljenje i uživanje, što je bilo uzrokovano činjenicom da je njihov bog Liber bio poglavito bog vina i zabave, pa ih time na neki način možemo usporediti sa svečanostima održavanim u čast boga Dioniza. Jesu li i one imale misterijski karakter poput bakhanalija, možemo samo pretpostaviti, ali činjenice da se u gradu Seniji u Liberovu svetištu obnavljaju stolice i ležaljke, da u Saloni Libera slave članovi organiziranog udruženja (convivium), da su u božanstvu iz Škripa na otoku Braču, Vašarovina i Šumnjaka kod Glamoča ujedinjene karakteristike grčkog Dioniza i rimskog Libera, upućuju nas na zaključak da su se u pojedinim gradovima provincije Dalmacije u Liberovu čast vjerojatno održavali ritualni banketi i slavile svečanosti nalik na bakhanalije. Razmatrajući vrijeme podizanja spomenika, možemo reći kako je Liberov kult unesen u provinciju Dalmaciju preko bogatih italskih kolonista koji se doseljavaju na područje grada Narone već u kasnorepublikanskom razdoblju, sredinom 1. st. pr. Kr., te je bio podjednako omiljen u razdoblju ranog i kasnog Principata (rani Principat = 27 spomenika ; kasni Principat = 25 spomenika). Najkasniji Liberovi spomenici potječu iz sredine 3. st., pa možemo reći kako od tada započinje period opadanja kulta, a legaliziranjem kršćanske religije u 4. i 5. st. i njegov konačni prekid.

Dioniz; Liber; vino; rimska provincija Dalmacija

nije evidentirano