hrvatski

TUMAČENJE IZRAZA HRVATSKIH RIJEČI U DIKTATIMA

U primanju govora slušatelji moraju tumačiti ono što su čuli kako bi zvuk raščlanili na riječi. Stoga je prvi preduvjet za primanje nekoga jezika ovladanost tim jezikom bar do nekoga stupnja. Između potpunoga poznavanje neke riječi i njezina potpuna nepoznavanja postoje i različiti stupnjevi djelomične ovladanosti tom riječju, njezinim oblikom, sadržajem ili uporabom. U zapisivanju izgovorenoga jasno se očituje jesu li slušatelji uspjeli primiti jezik ili nisu, posebno ako se zapis usporedi sa čitanim izvornikom. Stoga su diktati dobar pokazatelj u procjeni nečije sposobnosti primanja određenoga jezika, posebno ako se ona želi što objektivnije procijeniti, iako su neizostavno povezani i s njegovom jezičnom proizvodnjom. U radu će se raščlaniti pisani izrazi hrvatskih riječi u vezanome tekstu na temelju primanja diktiranoga predloška - pročitanoga teksta. Ispitanici su inojezični govornici hrvatskoga: od početnika do onih koji su višejezično usvajali hrvatski, pa im je hrvatski sumaterinski. Pozornost će se umjeriti na fonološki sastav riječi, odnosno njihov slovni sastav i njihove granice. Pokušat će se utvrditi posebno ranjiva obilježja pojedinih glasova u slušanju, koje se mora više osloniti na fonetsku razinu uslijed nedovoljne ovladanosti jezikom. Pokazuje se da je za neka odstupanja u izrazu riječi odgovoran prijenos iz materinskoga jezika (npr. njegovih fonoloških obilježja ili slovopisnih pravila), a za druga nepotpuna ovladanost jezikom, tj. nezavršen jezični razvoj. S druge pak strane za prepoznavanje izraza nekih imena, u kojima se inojezični govornici pokazuju uspješnijima od izvornih, odgovorno je izvanjezično znanje.

izraz riječi; diktati; hrvatski kao materinski i ini

nije evidentirano