hrvatski

Arhitektonske koncepcije na tragu avangardi

Revolucionarne i reformatorske arhitektonske koncepcije prvih desetljeća 20. stoljeća ne uvriježuju se objedinjavati pojmom avangarde u pregledima europske i svjetske arhitekture, iako nesumnjivo zavrijeđuju i takav naziv. Dovoljno je da se kratkotrajni pokreti i škole, koji su vodili k “ novoj europskoj arhitekturi” , označe vlastitim odabranim imenima (futurizam, konstruktivizam, De Stijl, ekspresionizam, nova objektivnost ...) ili imenima vodećih arhitekata. Njihove utopijske vizije i ideje predstavljene su crtežima, programima, manifestima, eventualno manjim realizacijama. Crtež je nesumnjivo vrlo važno pomoćno sredstvo traganja, a manifesti tek popratne pojave koje osvješćuju proces, tj. utvrđuju njegovo postojanje i projektiraju budućnost koja se obično ne ostvaruje. Avangardne se strukture ne pojavljuju, međutim, svjesnom voljom autora manifesta ili programatskog članka (koji eventualno pomažu koheziji postojećih ideja i članstva), dok se same kuće “ avangardnih” arhitekata u pravilu realiziraju u pojednostavljenim formama. Avangarda je, naime, eksperimentalna i interdisciplinarna, a arhitektura relativno spora disciplina nužno zadana funkcijom, prostornim kontekstom, investitorom, politikom, modom, pa treba razlikovati hrabru crtanu i konačnu realiziranu arhitekturu, kojoj desetljećima nakon nastanka ispitujemo razloge postojanja i samu pojavnost. Snažne osobnosti arhitekata koje su vlastitim itinerarima omekšavali granice interdisciplinarnih područja, važne su za prodor radikalno nove europske arhitekture u prvim desetljećima 20. stoljeća. Utjecaj i prilagođavanje svake od njihovih arhitektonskih koncepcija specifičnim lokalnim situacijama proizlazi ponajprije iz graditeljske tradicije, tehničkih i materijalnih mogućnosti pojedinog društva, a potom i iz razvoja njihove kulturne svijesti. Tendencije avangardi u hrvatskoj arhitekturi 20. stoljeća nalazimo u radu pojedinih umjetničkih i arhitektonskih grupa te u dijelu individualnih opusa. No želja da se anticipira arhitektonska misao u vlastitoj sredini dovodila je do toga da je unutar jedne formacije ideja već sazrijevala druga prema kojoj arhitektura može istodobno biti funkcionalna, humana ili avangardna prema novim kriterijima. Stoga se točne granice između pojedinih umjetničkih i arhitektonskih nastojanja često ne daju pouzdano odrediti niti naknadnom intervencijom u povijest. Složimo li se da se avangardna umjetnost zalaže za potpunu preobrazbu umjetnosti, kulture i društva, onda se u arhitekturi u tom kontekstu govori o potrazi za novom formom i koncepcijama prostora, odgovorima na zahtjeve aktualnog društvenog trenutka, tj. o modernom pokretu, i tada hrvatska arhitektura kraja dvadesetih i u početku tridesetih godina 20. stoljeća ima traženi projektivni karakter povijesne avangarde.

avangardna arhitektura, moderna arhitektura, arhitektonski natječaji

Izložba "Avangardne tendencije u hrvatskoj umjetnosti" održana je u Galeriji Klovićevi dvori 15.03.-06.05.2007.