hrvatski

ODNOS MOSTARSKIH GOVORNIKA PREMA GERMANIZMIMA

Njemački je jezik s hrvatskim već stoljećima u različitim vrstama dodira, u pojedinim dijelovima hrvatskoga jezičnoga područja i sada ima poseban društveni položaj. U dvojezičnim situacijama nastalima uslijed jezičnih dodira utjecaj društveno nadmoćnijega jezika najjasnije se očituje u leksiku, pa su tako u različitim povijesnim razdobljima u hrvatski ušle riječi iz njemačkoga ili preko njega. Da bi se služili riječima stranoga podrijedla, nije nužno da svi govornici jezika primatelja, u ovome slučaju hrvatskoga kao J1, budu dvojezični. Nije čak nužno ni da imaju izravan susret s nadmoćnijim J2 koji je izvor ili posrednik primanih riječi. No ako ne poznaju J2, govornici ne moraju znati podrijetlo riječi. Često to i ne znaju. Hrvatski su normativci dosljedno tražili sustavno zamjenjivanje riječi njemačkoga podrijetla hrvatskima i taj je zahtjev u hrvatskome standardnome jeziku u visokome stupnju ostvaren. U razgovornome su jeziku određenih područja germanizmi znatno prisutniji. Međutim, zanimljivo je da je svijest o zamjenjivanju riječi koje su ušle iz njemačkoga dio opće hrvatske jezične kulture. Drugim riječima, normativni je odnos prema germanizmima utjecao na stavove hrvatskih govornika. U radu se prikazuju stavovi mostarskih govornika prema riječima njemačkoga podrijetla u vlastitu svakodnevnomu jeziku. Podatci su prikupljeni anketom. U njoj se tražilo da govornici: procjene rabe li u svakodnevnome govoru germanizme često, povremeno, rijetko ili nikada ; odaberu područja života gdje se s germanizmima najčešće susreću ; navedu nekoliko germanizama ; napišu hrvatske riječi za ponuđene germanizme i odluče rabe li njih ili hrvatske zamjene češće. Raščlanjuje se povezanost odgovora u odnosu na dob, zanimanje i boravak u zemljama gdje se govori njemački, te dosljednost u općoj i pojedinačnim procjenama.

hrvatski jezik; njemački jezik; jezično posuđivanje; germanizmi

nije evidentirano