hrvatski

Župa Vidovice

Autor dokazuje da su Vidovice srednjovjekovna župa, da se prvotno crkveno središte nalazilo na antičkoj nekropoli, te da je suvremeno u Podliparskoj ulici nastalo je nakon 1792. Postavio je trostruku periodizaciju župe: prvo samostalno razdoblje od pamtivijeka do 1536 ; drugo od ugasnuća do obnove župe (1536-1853) i treće od 1853. do suvremenosti. Nakon turske okupacije crkva sv. Vida je razorena, a župa se ugasila. Srednjovjekovni kontinuitet kulta sv. Vida nastavljen je na ruševinama crkve koja je postupno postala sastavni dio memorije tamošnjeg naroda. Tijekom povijesti građeno je tamo najmanje osam kultnih objekata u čast sv. Vida. Utvrđena su imena župnika od 1742. do 2003. U knjizi se nalaze biografije 48 župnika (1853-2003), 46 svećenika rođenih u župi (1810-2003) i 53 redovnice (1905-2003. Među svećenicima se izdvaja kotorski biskup, Ilija Janjić, a među redovnicama s. Lierka Knežević, utemeljiteljica nove redovničke zajednice Ancillae Christi u Njemačkoj. Statistički podatci o broju župljana prate se od 1742. Istražena su djelovanja vjerskih društava, vjerski i kulturni život župe. Vidovačku posebnost čini kultni grob sv. Šime i njegova pučka kanonizacija. Tradicija školstva započela je prije 1853. godine. U knjizi se donose bio-bibliografski podatci za 85 osoba s fakultetom i 34 osobe s višom školskom spremom. Vidovačka kronika prati se od zakapanja kasnobrončanodobne ostave (oko 1300. prije Krista) do suvremenosti. Selektivna tematska bibliografija o Vidovicama sadrži 417 bibl. naslova. Prikazana je srpska agresija i okupacija župe 1992. i njezine posljedice. Vidovice su oslobođene 23. listopada 1992., prognani narod se postupno vratio i sagradio nove Vidovice.

Vidovice; rimokatolička župa Vidovice; Katolička crkva; sv. Vid; bibliografija

nije evidentirano