hrvatski

Metodologija upravljanja kvalitetom u zračnom prometu

Od ranih šezdesetih godina prošlog stoljeća zrakoplovna industrija svjedočila je evolucijske i revolucijske promjene, a u tehnologijskom ih smislu, po pravilu i predvodila. Povećanje veličine prometa i usložnjavanje zrakoplovne operative rezultiralo je potrebom implementacije brojnih zahtjeva normiranih na globalnoj razini, prvenstveno u funkciji sigurnosti međunarodnog zračnog prometa. Formalizacija komplementarnih obveza i odgovornosti između zrakoplovnih vlasti i zrakoplovnih operatera u jednom se aspektu reguliranja zračnog prometa odnosi i na zahtjev za uspostavom sustava kvalitete. Zrakoplovnim je vlastima delegirana odgovornost za koncipiranje regulativa koje čine osnovu za uspostavu i nadzor sigurnih operacija, dok je zrakoplovnim operatorima delegirana odgovornost za sigurno izvođenje operacija i udovoljavanje zahtjevima regulative. Tendencija zrakoplovne industrije da svoje osobitosti artikulira u okvirima norme ISO 9000, upravo zbog unifikacije i globalne prepoznatljivosti, ogleda se u zadnjoj reviziji norme AS9100. Ta norma usmjerava poslovni sustav pa tako i sustav kvalitete na procese te metodama procesnog inženjeringa omogućava uspostavu i upravljanje sustavom kvalitete. Važeća regulativa u zračnom prometu još uvijek ne zahtjeva od zrakoplovne operative primjenu procesne organizacije, iako se i za takav zahtjev, osobito sa stajališta sigurnosti, efikasnosti i ekonomičnosti, može pronaći uporište upravo u sustavu kvalitete.

Zračni promet; upravljanje kvalitetom; norme kvalitete

nije evidentirano