hrvatski

Metode ekonomske regulacije cijena plina – pregled, značajke i mogućnost primjene u Republici Hrvatskoj

Energetske djelatnosti transporta, skladištenja, upravljanja terminalom za UPP i distribucije prirodnog plina su tzv. prirodni monopoli, odnosno u ovim djelatnostima ne postoji konkurencija i njeno djelovanje na optimiranje tržišta i zaštitu potrošača. Ulogu konkurencije je u takvom slučaju potrebno nadomjestiti uvođenjem regulacije. Regulacija se, između ostalog, provodi regulacijom cijena koje se određuju primjenom tarifnih sustava. Prema odredbama Zakona o energiji, Tarifne sustave bez visine tarifnih stavki donosi Hrvatska energetska regulatorna agencija, nakon što pribavi mišljenje energetskih subjekata za obavljanje čijih djelatnosti se primjenjuje tarifni sustav i Ministarstva gospodarstva. Vlada Republike Hrvatske određuje visinu pojedinih tarifnih stavki u tarifnim sustavima na prijedlog Ministarstva koje, nakon što su mu dostavljeni prijedlozi energetskih subjekata za obavljanje čijih djelatnosti se primjenjuje tarifni sustav, pribavlja mišljenje Agencije. U skladu sa zadnjim izmjenama i dopunama Zakona o energiji Ministarstvu prijedlog za promjenu visine tarifnih stavki pored energetskog subjekta može podnijeti i Agencija. U tom slučaju Ministarstvo je dužno zatražiti mišljenje energetskog subjekta za obavljanje čijih djelatnosti se primjenjuje tarifni sustav. Cijene mogu biti regulirane i slobodne. Pri određivanju visine tarifnih stavki, u slučaju reguliranih cijena, važno je da odobrena cijena ne smije narušiti financijsku stabilnost tvrtke koja primjenjuje regulirane cijene. Cijena mora omogućiti tvrtki pokrivanje opravdanih operativnih troškova vezanih uz poslovanje, te održavanje, zamjenu, izgradnju ili rekonstrukciju objekata, uvažavajući troškove zaštite okoliša. Cijena tvrtki također mora omogućiti povrat sredstava od investicija u energetske objekte, uređaje i sustave u razumnom roku, ali i ostvarenje dozvoljenog prinosa na regulatornu osnovicu. Cijene trebaju biti uspostavljene po načelu da svaki kupac, ili korisnik, snosi one troškove koje uzrokuje u sustavu. S obzirom na različitost kupaca tarifnim sustavom treba predvidjeti odgovarajući broj kategorija kupaca. Postupak reguliranja cijena, odnosno regulacijska metoda treba biti transparentna, a tarifni sustav jednostavan i razumljiv tvrtki koja primjenjuje cijene (energetskom subjektu) i korisniku, odnosno kupcu. Na ovaj način intervencije regulatorne agencije (nadzor nad radom energetskih subjekata, rješavanje žalbi kupaca i sl.) mogu biti svedene na minimum. Namjera rada je dati pregled razvoja regulacije cijena, uz specijalni osvrt na ekonomsku regulaciju cijena u plinskom sektoru, kroz prikaz postojećih metoda regulacije. Za svaku od njih izložit će se opis metode, mogućnost njene primjene, te prednosti i nedostatci. Navedena analiza će poslužiti kao podloga za daljnju simulaciju primjene različitih metoda regulacije cijena robe (plina) ili usluga energetskih djelatnosti vezanih uz sektor prirodnog plina i modeliranje osnovnih parametara odabrane metode , te konačno za određivanje metode koja bi se mogla u Hrvatskoj primijeniti u drugom regulacijskom razdoblju.

plin; način određivanja cijena; metode regulacije; tarifni sustavi

nije evidentirano