hrvatski

Osmanistički diskurs kao polje de/stabilizacije kulturalnih inskripcija Drugoga

Nakon bijega iz osmanskog zarobljeništva, Bartol Đurđević (o. 1506-1566) je kapitalizirao svoje znanje o kulturnom drugom pišući nekoliko knjižica o "ritus et mores Turcarum" koje su doživjele niz prijevoda i izdanja. Uskoro je postao jedan od najutjecajnijih promotora ranonovovjekovnog osmanističkog diskursa, bogatog inventara kulturnih predodžbi i stereotipa o istodobno zastrašujućem i privlačnom svijetu života Muslimana. Premda je konstitutivna odrednica Đurđevićeva diskursa nesumjerljivost i jasna razlika između kršćanskoga "mi" i muslimanskoga "oni", transgresivnost autorova kulturnog iskustva i pragmatika teksta čine te simboličke granice nestabilnima i nejasnima. U analizi Đurđevićeva teksta autorica se fokusira na mehanizme kulturne translacije i njihov utjecaj na procese diskurzivne de/stabilizacije i tekstualne inskripcije Drugog.

Bartol Đurđević; osmanizam; kulturna translacija

nije evidentirano