hrvatski

Propedeutika

Ako je u dovoljnoj mjeri poremećena bilo koja od spomenutih funkcija kože, javit će se simptomi bolesti ; oni se mogu, međutim, pojaviti i kao posljedica raznih alergijskih, upalnih, imunoloških i infekcijskih zbivanja u drugim organima. Iz didaktičkih razloga pojedine promjene koje se pojavljaju na koži i vidljivim sluznicama označavamo izrazom eflorescencije. Razlikujemo eflorescencije u razini kože, iznad razine kože i ispod razine kože. Važan je njihov broj, oblik, veličina, boja, razgraničenje, konzistencija, lokalizacija i raspored. Ukoliko su u danom trenutku sve eflorescencije istog tipa, govorimo o monomorfnoj slici, ako istodobno postoje eflorescencije različitih tipova, govorimo o polimorfnoj slici. Ukoliko se na određenom arealu kože skupi veći broj eflorescencija, a one se između sebe bar djelomice spoje, riječ je o žarištu. Sažet opis kožnih promjena označavamo kao dermatološki status. Za razumijevanje patoloških zbivanja u koži često je potrebno poznavanje mikroskopskih promjena (histopatološki status). Tu spominjemo samo najvažnije pojmove kojima se služimo u histopatološkoj analizi isječaka patološki promijenjene kože. Hiperkeratoza je proširenje normalno strukturiranog rožnatog sloja. Parakeratoza je nepravilan proces orožnjavanja kod kojeg nalazimo u rožnatom sloju nalazimo stanice s jezgrama. Atrofija epidermisa znači njegovo stanjenje, a akantoza njegovo proširenje, jer se povećava broj slojeva epidermalnih stanica. Diskeratoza označava pojavu orožnjelih stanica u spinoznom sloju. Taj se fenomen može uočiti kod nekih benignih procesa (diskeratosis benigna), no češće u spinocelularnog karcinoma (diskeratosis maligna). Promjene na krvnim žilama su dosta česta pojava. Izrazom vasculitis označavamo zadebljanje endotelnih stanica, prožetost stijenki fibrinom i upalnim stanicama, a i nakupljanje upalnih stanica u okolini žila. U dermisu nalazimo brojne upalne stanice pretežno limfocite, no i druge: segmentirane neutrofile, plazma stanice, histiocite. Ponekad nalazimo i nespecifično granulacijsko tkivo, a rjeđe specifično granulacijsko tkivo. Važno je i stanje potkožja: tu se mogu naći upalne stanice, no može doći i do zamjene masnog tkiva vezivom. Posljednjih se godina, uz klasičnu histopatologiju, u dijagnostičke svrhe primjenjuje i elektronska mikroskopija, kao i imunohistokemija, poglavito limfoma kože. Opći status može često u mnogome nadopuniti kožni status. Za ilustraciju navodimo nekoliko primjera. Nastanku hipostazičnog dermatitisa odnosno hipostazičnog ulkusa doprinosi pored insuficijentne vene donjih ekstremiteta i srčana dekompenzacija. Uzroci trofičkih ulkusa na stopalu mogu biti etilični polineuritis, tabes dorsalis, oštećenja središnjeg živčanog sustava, a i perifernih živaca. Svrbež kože kod pruriginoznih dermatoza može biti idiopatski (ne možemo pronaći uzrok), može biti uzrokovan alergijskim kožnim reakcijama ili pak skabijesom. Svrbež može biti i simptom patoloških zbivanja u jetri, bubrezima, limfnom sustavu i drugim organima. U sistemnom lupus eritematozus promjene uz kožu zahvaćaju i unutarnje organe kao što su bubrezi, hematopoetski sustav, zglobovi i drugo. Iz tih razloga smatramo, da uz dermatološki status mora biti kratko i koncizno navedeno jesu li i koje promjene prisutne i na unutarnjim organima. Dijagnostičke metode: Indikacije za te pretrage te rezultati istih toliko su važni da ih spominjemo u posebnom poglavlju. Dermatološka dijagnoza mora biti u pravilu etiološka. Deskriptivnu dijagnozu postavljamo samo kada nije moguće ustanoviti etiološku. Radi utvrđivanja dijagnoze bolesti, potrebno je uzeti:1. anamnezu ; 2. dermatološki status ; 3. opći status ; 4. laboratorijske pretrage. Dijagnoza može biti: morfološka ili deskriptivna i etiološka. U dermatološkoj praksi nije uvijek moguće utvrditi etiološku dijagnozu, no nastojimo čim manje rabiti morfološku. Anamneza je vrlo važan izvor informacija i pretstavlja barem 50% radne dijagnoze. Potrebno je stanovito iskustvo liječnika koji će u kratko vrijeme upotrijebiti dobivene podatke i moći rabiti ciljanu anamnezu koja sadrži obiteljsku anamnezu (anamnesis familiae), opću osobnu (anamnesis vitae) i sadašnju anamnezu (anamnesis morbi). U obiteljskoj anamnezi bitni podaci su: preboljele kožne bolesti, spolne i unutarnje bolesti, genodermatoze, tuberkuloza, alergijske bolesti, dijabetes i maligne bolesti . U općoj anamnezi bitne su sve preboljele bolesti tijekom života od dječjih zaraznih bolesti do sadašnje (kožne) bolesti. Potrebno je znati kronološki slijed zbivanja i moguće operacijske zahvate. Tu se dobivaju i podaci o navikama: pušenje, konzumacija alkohola, fiziologiji probave i urološkog trakta, preboljele spolne bolesti. Sadašnja anamneza mora sadržavati detaljne podatke o vremenu nastanka promjena na koži i vidljivim sluznicama te adneksima kože, izgledu promjena, lokalizaciji, tijeku, konzistenciji, subjektivnim tegobama i podacima o prethodnoj lokalnoj i općoj terapiji. Za zarazne bolesti kože potrebna je epidemiološka anamneza, a za profesionalne bolesti kože radna anamneza, tj. podaci o izloženosti raznim tvarima u radnoj sredini. Dermatološki status Temelj je dermatološkog statusa uočavanje promjena, te promatranje njihove evolucije. Bitni parametri su: broj, oblik, veličina, boja, ograničenje prema podlozi, konzistencija, lokalizacija i raspored promjena. Razlikuju se pojedinačne (solitarne) i višebrojne(multiple) promjene (eflorescencije). Oblik promjena može biti okrugao, ovalan, poligonalan, nepravilan. Veličina promjene se uspoređuje s poznatim pojmovima kao npr. zrno graha, trešnje, promjer u milimetrima ili centimetrima. Boja promjene može biti od intenzivno crvene preko ružičaste, smeđe, plave, crne. Ponekad se boja mijenja pri fizikalnim dijagnostičkim postupcima, npr. vitropresijom (pritisak staklenim predmetom na bolesno mjesto) crvena boja postoje smeđa što je znakovito za lupoznu tuberkulozu. Ograničenje promjene može biti oštro (akutne upalne dermatoze, psorijaza), ili neoštro ograničeno od okolne kože (npr. kroničan oblik kontaktnog dermatitisa). Konzistencija promjene može biti mekana, tvrda. Palpacijom utvrđujemo jeli je lezija bolna na pritisak, pomična ili srasla s podlogom. Lokalizacija promjena može biti na tzv. predilekcijskim mjestima (mjesta na kojima se javljaju promjene tipične za neku dermatozu). Prema rasporedu promjene mogu biti grupirane (u skupinama), diseminirane (razbacane) i konfluirajuće (međusobno se stapaju). Promjene mogu biti u obliku prstena (anularne), zmijolike (sepiginozne), poput krugova (circinarne) i nepravilne – korimbiformne sa središnjom velikom, a oko nje malenim eflorescencijama. Žarište je skup eflorescencija između kojih nema zdrave kože. Žarište može biti pojedinačno ili multiplo i može konfluirati sve do kompletne zahvaćenosti kože – eritrodermije. Žarišta mogu biti monoformna (isti tip eflorescencija čini) ili polimorfna (raznovrsna).

funkcija kože, simptomi bolesti, eflorescencije

nije evidentirano