hrvatski

Dermatovenerologija

Dinamički napredak medicine, stjecanje novih stručnih i naučnih spoznaja nužno vodi do toga da se svaka specijalnost mijenja i proširuje svoje radno područje, pa tako i dermatovenerologija. Dosadašnja nastava iz dermatovenerologije se odvijala prema izvedbenom obrazovnom programu za VII. stupanj Udžbenika za medicinare. Nastave se ocjenjivala na temelju usmenog znanja za praktično i teorijsko znanje iz područja dermatovenerologije koje su studenti medicine i stomatologije posljednjih 5 godina pripremali iz obvezatnog Udžbenika Dermatovenerologija J. Lipozenčić i suradnici, 1999. Poticaj za izdavanje udžbenika koji bi bio dostatan za studente medicine dobila sam nakon višegodišnje procjene znanja na ispitima i obveze Katedre za dermatovenerologiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da svojom aktivnošću u unapređenju nastavnog programa dade primjeren opseg i suvremeni pristup u dijagnostici i terapiji u dermatovenerologiji. Studentima medicine potrebna su praktična saznanja o najčešćim kožnim bolestima a ona su korisna i za liječnike različitih medicinskih disciplina u bolnicama, kao orjentaciono štivo za stažiste ili okvir za specijalizante i specijaliste te poslijediplomce iz dermatovenerologije. Stomatolozi će u ovom priručniku pronaći ono što je i njima potrebno iz područja dermatovenerologije. Nismo se ustručavali na nekim mjestima prikazati znanstvenu stranu određenog problema, kao i opis rjeđih bolesti. Iz naših prikaza moći će se izlučiti ono što je medicinaru potrebno. Najbolji način studija je vlastitim izborom proučavati opsežno gradivo i izdvojiti ono što se želi doznati i usvojiti. U pojedinim poglavljima tekstovi su odraz vlastitih mišljenja tijekom dugogodišnjeg rada i istraživanja provođenih u zagrebačkoj dermatološkoj klinici. Poglavlja u kojima se primjerice govori o alergijskim dermatozama, autoimunskim buloznim i drugim dermatozama, o psorijazi, AIDS-u, dermatomikozama, fototerapiji, rječit su dokaz za tu tvrdnju. U udžbeniku sam provela sistematizaciju dermatoza i klasifikaciju promjena prema suvremenim postavkama. U većini poglavlja bolesti su opisane prema definiciji, etiopatogenezi, kliničkoj slici, dijagnostičkim postupcima i suvremenom liječenju. Nažalost, na temelju danas dostupnih saznanja o uzročnim čimbenicima koji odlučuju u ekspresiji dermatoze, nismo mogli sve dermatoze sistematizirati prema etiološkoj podlozi, što ostaje kao cilj za budućnost kada i saznanja budu dostupna. Citirali smo istraživače zaslužne za proučavanje pojedinih dermatoza prema europskoj bibliografiji, kao i domaće autore. Danas je još uvijek aktualan udžbenik O. Braun-Falco “ Dermatology” , 2000., koji je citirala većina autora u raznim poglavljima. Citirali smo i referentni svjetski udžbenik Fitzpatrick's Dermatology in General Medicine, 2003. Kako je tekstove pojedinih poglavlja pisalo 30 autora, nije bio posve lak zadatak ujednačiti oblik, način i širinu prikazivanja, no nadam se da sam taj zadatak najvećim dijelom uspjela ispuniti. Kazalo pojmova, te popis najčešćih komercijalnih lijekova koji se primjenjuju u dermatovenerologiji čitatelj će naći na kraju knjige. Fotografije dermatoza u boji prikazane su u odgovarajućem poglavlju. Teme za ovaj udžbenik podijelili smo članovima Katedre za dermatovenerologiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebi, kolegama iz KBC-a, te nekolicini vanjskih suradnika, rukovodeći se njihovim sklonostima i znanjem iz određenih dermatoveneroloških područja te aktualnim usmjerenjem u subspecijalističkim područjima. Nadamo se da će uz pomoć ovog udžbenika, koji obuhvaća cjelokupno ispitno gradivo, studenti s lakoćom i trajno usvojiti potrebna znanja i vještine.

dermatologija; venerologija

nije evidentirano