hrvatski

Primjena pasivnih uzorkovača (DGT) u dugotrajnom praćenju biološki raspoloživih razina metala u riječnoj vodi

Biološka raspoloživost, a time i toksičnost metala u vodnim sustavima ovisi o obliku u kojem je metal prisutan u vodi. Stoga je za procjenu kroničnog učinka metala u tragovima na organizme koji žive u vodi, uz određivanje ukupne koncentracije metala u vodi značajno utvrditi i njihovu specijaciju (INAP, 2002). Metali u tragovima u vodnim se sustavima javljaju u različitim anorganskim i organskim oblicima: kao hidratizirani ioni, jednostavni anorganski kompleksi, kompleksi s organskim makromolekulama, te adsorbirani na površinu ili unutar mikroorganizama i suspendiranih čestica (Buffle i sur., 1997). U Hrvatskoj su razine metala u slatkovodnim sustavima regulirane Uredbom o klasifikaciji voda iz 1998. godine, u kojoj su definirane ukupne koncentracije metala za pojedine kategorije slatkih voda, odnosno koncentracije koje obuhvaćaju i otopljene i partikularne oblike metala. Novije se odredbe (CEC, 2006), međutim, usmjeravaju prema definiranju koncentracija otopljenih oblika metala, koji su u većoj mjeri, iako ne u potpunosti, biološki raspoloživi. Biološki je odgovor vodnih organizama, naime, uglavnom razmjeran razini slobodnih metalnih iona (Campbell, 1995), dok otopljena frakcija obuhvaća i slabije raspoložive inertne komplekse metala, kao i metale vezane na koloidne čestice. U monitoringu slatkih voda (SWIFT-WFD, 2003) stoga se uz određivanje koncentracija otopljenih metala, preporuča i primjena novih postupaka za dugotrajno praćenje koncentracija labilnih oblika metala, poput metode difuzijskog gradijenta u tankom sloju (DGT), koja je razvijena i patentirana u Lancasteru prije desetak godina (Davison i Zhang, 1994). U okviru europskog projekta SARIB (Sava River Basin: Sustainable Use, Management and Protection of Resources (INCO-CT-2004-509160)), ispitana je primjenjivost DGT metode za dugotrajno praćenje razina labilnih oblika metala u vodi rijeke Save. Rijeka Sava najduža je rijeka u Hrvatskoj, dok je njen sliv glavni izvor vode na području Hrvatske i ostalih država kroz koje protječe. Osiguranje kakvoće vode, biološke raznolikosti i zdravlja vodnih organizama u rijeci Savi stoga je od primarne važnosti. Na osnovu opsežnog istraživanja na području riječnog toka Save od Otoka Samoborskog do Lukavca Posavskog, provedenog u dvije sezone, jesen 2005. godine i proljeće 2006. godine, definirani su koncentracijski rasponi labilnih oblika devet metala, uključujući i tri metala koje Water Framework Directive (2000/60/EC) definira kao prioritetne toksične tvari (Cd, Pb i Ni. Za većinu navedenih metala ostvarena je zadovoljavajuća ponovljivost određivanja, a napose u slučaju nikla. Kako su Pb, Cr i Fe prisutni u partikularnoj fazi u velikom postotku, povremena kontaminacija gelova česticama bila je uzrok niže ponovljivosti određivanja samo za ta tri metala. Rezultati naših istraživanja uspoređeni su s literaturno dostupnim podacima. Izuzev povremeno visokih koncentracija labilnih oblika Co, Mn, te napose Fe, karakterističnih za razdoblja izrazito niskog vodostaja na lokaciji pod neposrednim utjecajem ispusta otpadnih voda grada Velike Gorice, koncentracije labilnih oblika metala u rijeci Savi na ispitivanom području usporedive su s vodotocima koji nisu zagađeni metalima.

pasivni uzorkovači; metali; labilna frakcija; rijeka Sava

nije evidentirano