hrvatski

Promjene stanica u kasnoj fazi IGE ovisne reakcije

Mehanizmi koji dovode do progresije alergijske inflamacije u sluznici gornjeg i donjeg respiratornog trakta više sati nakon kontakta sa specifičnim alergenom nisu poznati u cijelosti. Također ne postoji biljeg koji bi odražavao aktivnost imunološkog procesa. Cilj ovog rada je bio pratiti kretanje eozinofila, monocita, CD4+, CD8+, CD25+ i CD45RA+ limfocita simultano, u vremenskom slijedu 2, 6, 12 i 48 sati iza jednokratne ekspozicije specifičnom alergenu u provokativnom bronhalnom testu. Bolesnici su selekcionirani na temelju nalaza visokog titra specifičnog IgE na alergen D.pteronyssinus sa simptomima rinitisa ili astme (28 muškaraca i 14 žena u dobi od 15 do 37 god). Pozitivna reakcija izražena je kao PD20FEVl.Podvrste limfocita određene su protočnim citometrom, eozinofili metodom po Dungeru, a diferencijalna krvna slika iz razmaza krvi. Rezultati su pokazali da je u 95% bolesnika izazvana rana asmatska ataka unutar 1 sata a promjene u stanicama periferne krvi pratile su se još i 48 sati nakon stimulacije. Broj ukupnih leukocita i udio neutrofila je porastao nakon 2 sata, broj eozinofila je značajno pao nakon 6 sati (p=0,02) a značajno porastao (p=0,0002) nakon 48 sati. Udio limfocita se povećao nakon 12 sati. Udio monocita krvi smanjio se nakon 2 sata a povećao nakon 6 sati iza ekspozicije alergenu. Udio CD25+ i CD8+ imao je tendenciju pada a CD4+ tendenciju porasta, koji nisu bili statistički značajni. Značajan je porast udjela CD45RA+ limfocita ( p=0,008 ). Opisane promjene udjela stanica periferne krvi jednake su i u bolesnika sa rinitisom kao i astmom. Izdvaja se skupina bolesnika koji su imali kasnu reakciju. Kod njih je zabilježen neprestani porast ukupnih leukocita te brži pad eozinofila (pad već nakon 2 sata, p=0,03). Ova skupina od 18 bolesnika imala je teži stupanj specifične reaktivnosti u provokativnom testu, a 17 ih je imalo kliničku ekspresiju u obliku bolesti donjeg respiratornog sustava. Na temelju rezultata ovog ispitivanja može se zaključiti da jednokratna antigenska stimulacija dovodi do kasnih promjena staničnog imuniteta koji je različit za pojedine stanice. To otežava procjenu stanja aktivnosti upale u svakodnevnom kliničkom radu jer se trenutak stimulacije imunološkog sustava ne zna točno. Promjene broja eozinofila potvrđuju da je to dobar biljeg kasne faze IgE ovisne reakcije, bez obzira na zahvaćeni šok organ. Čini se da je ekspresija molekule CD45RA, također, koristan parametar za procjenu aktivnosti imunološkog sustava.

IgE; alergijska upala; provokativni bronhalni test; eozinofili; monociti; limfociti

nije evidentirano