hrvatski

Arhitektura Zagrebačkog gospodarskog zbora : Spomenik koji nestaje

Naša neosviješenost i nebriga, uz nedostatak materijalnih sredstava, krivac je za postupno propadanje brojnih spomenika kulture. Posljednji primjer je rušnje istočne polovice drvenog, tzv. Njemačkog paviljona, sastavnog dijela predratnog Zagrebačkog gospodarskog zbora, a sada u sastavu Studentskog centra. Drveni paviljon, u javnosti poznatiji pod nazivom Njemački, bio je jedan u nizu objekata sagrađenih za potrebe Zagrebačkog gospodarskog zbora, preteče današnjeg Velesajma, koji je novi, veći prostor dobio južno od željezničke pruge na mjestu današnjeg Studentskog centra. Projektiran 1936. godine od arhitekata Marijana Haberlea i Hinka Bauera, bio je primjer nove, avangardne arhitekture koja je posebno naglašavala funkcionalnost, u ovom primjeru u potpunosti ostvarenu, ali pri tome se nije zanemarila estetska komponenta. Smješten s južne strane željezničke pruge, tik do nje i paralelan s njom, pravokutnog oblika, paviljon je u donjoj polovici bio zatvoren, a gornju su činile staklene mreže, međusobno odijeljene istaknutijim stupcima, koje su se protezale do drvenog krovišta. Cijelu konstrukciju u unutrašnjosti su podupirali drveni lučni rešetkasti nosači koji su nalijegali na zidane postamente pravokutnog presjeka, manje visine no što je bila donja, zatvorena polovica objekta, koja ih je svojom zatvorenošću skrivala. Objekt je imao izrazitu prostornu i veliku graditeljsku kvalitetu, njegova konstrukcija u cijelosti je bila drvena, a posebna pažnja posvećena je detaljima konstrukcije. Svojom smjelošću i rafiniranošću izvedbe upravo su se isticali drveni lučni rešetkasti nosači. Miran, sagrađen u stilu suvremene njemačke izložbene arhitekture, pregledan već kod samog slučajnog prolaza, apsolutno sugestivan da privuče u unutrašnjost. Ta lijepa jednostavna građevina impresionirala je kao moderni klasični tržni trijem, pun svjetla, zraka, prostora i maksimalne preglednosti. Gradnju objekata Zagrebačkog gospodarskog zbora iniciralo je nekoliko država koje su na tim zadacima zaposlile svoje najkvalitetnije arhitekte. U gradnji tzv. Njemačkog paviljona nisu sudjelovali njemački arhitekti, kao što je bio slučaj s državama poput Čehoslovačke, Francuske ili Italije koje su angažirale svoje arhitekte zbog čega paviljoni nose imena država, već je građen po narudžbi Zagrebačkog gospodarskog zbora u svrhu iznajmljivanja, a obzirom da je najčešće iznajmljivan Njemačkoj njegovo drugo ime rezultat je upravo te činjenice. Dok su se, u ne tako davnoj prošlosti, naši sugrađani trudili da Zagreb uzdignu na razinu metropole, obogačujući ga najraznovrsnijim, posebno arhitektonskim sadržajima, mi danas ne činimo ništa da bismo baštinjeno sačuvali. Težina sniježnog pokrova kao i trula, vremenom i nebrigom dotrajala drvena krovna konstrukcija uzrokovale su, u zimi 1994. godine, rušenje istočnog dijela drvenog paviljona. Pod teretom snijega odlomile su se masivne grede i lukovi koji su držali krovište povukavši tanke, fragilne zidove. Iako je cijeli kompleks nekadašnjeg Zagrebačkog gospodarskog zbora pod zaštitom Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture, samom objektu, kao i ostalima pozornost nije posvećivana, a ima li se na umu i njegovo neprimjereno korištenje kao skladišnog prostora i nebriga o njegovom stanju, neminovno je bilo da se dogodi to što se dogodilo. Treba se nadati da će se sada, gubitkom vrijedne građevine kojom se grad trebao ponositi, od daljnjeg propadanja zaštititi preostali objekti nekadašnjeg Zagrebačkog zbora i da ih neće zadesiti ista sudbina.

Zagreb; Zagrebački gospodarski zbor; arhitektura; spomenik.

nije evidentirano