hrvatski

Spomen knjiga : 1897.-2007. : Bratovština svete Vincence pod zaštitom Srca Isusova

Bratovštine su bile i danas su 'društva laika' koji se udružuju s određenim ciljevima dobrotvornosti, pobožnosti (bogoslužja) ili pak hodočašća. Crkveni zakonik, koji im posvećuje 41 kanon (od kan. 298. do kan. 329.), razlikuje 'privatna' i 'javna društva'. Njihov život i rad ravnao se statutima i pravilnicima koje je odobravala crkvena vlast. Povijest bratovština seže od početka četvrtog stoljeća, a u našim krajevima imamo podatke o postojanju takvih društva u Dubrovniku već u 13. stoljeću, a vezane su uz crkvene zajednice (npr. Bratovština bičevalaca uz crkvu Svih svetih (1225.), Bratovština sv. Andrije (1226.) i sv. Mihajla (1290.). Ime 'bratovština' dolazi od latinske riječi 'fraternitas' i 'fratiliae'. A kako su se uz dobrotvornu djelatnost bavili ponekad i odgojem, zvali su ih i 'skulama'. Zapravo, široka je i razgranata bila djelatnost ovih crkvenih društava: pružali su zaklonište siromasima, zbrinjavali bolesnike i stare, zalagali se za društveni i kulturni napredak, zajednice, uzdržavali humanistički odgoj i školovanje, promicali i čuvali tradicionalne vrijednosti narodnih i vjerskih običaja. Stoga je svako mjesto, a posebcice župa, nastojalo imati u svom krilu jednu ili više bratovština. Mnoge od njih bile su vezane i uz redovničke zajednice. Zahvaljujući podršci koju su imali od crkvenih i civilnih vlasti, život i rad ovih pobožnih društava na području Dubrovačke biskupije doživio je procvat za vrijeme Dubrovačke Republike. Napoleonovom okupacijom dalmatinskih gradova i dokinućem Dubrovačke Republike, nažalost, ukinute su i bratovštine. Samo su malobrojne preživjele.

Blato - Korčula; Župa Svih Svetih; Bratovština Svete Vincence

nije evidentirano