hrvatski

Dvigrad i njegovo područje - povijesni pregled

Smješten u središtu Istre, na starom putu koji je luku na kraju Limske drage povezivao s unutrašnjošću poluotoka, Dvigrad je oduvijek imao vrlo značajan strateški položaj. Jedinstven je i osebujan pogled na njegove drevne ruševine s bilo koje točke u okolici, ali je isto tako zanimljiva i prošlost ovog karakterističnog srednjovjekovnog kaštela, koji je u vrijeme najvećeg napretka, u razdoblju od 14. do 16. stoljeća, bio važno gradsko središte u Istri. U to je doba u njemu živjelo više od 1.000 ljudi. Ime ove poznate utvrde u Istri objašnjava činjenica da je u njezinoj blizini postojao još jedan kaštel. Naime, u ranom srednjem vijeku današnji Dvigrad nazivao se "Monte Castello" ili "Moncastello", a druga je utvrda nosila naziv "Castel Parentino". Oba su kaštela žiteljima služila kao sigurno obitavalište, ali i kao sklonište za stanovništvo okolnog područja. Castel Parentino nalazio se na desnoj strani Drage i nestao je u srednjem vijeku, dok je Moncastello postao urbano središte nazvano "Dvigrad". Pristup kaštelu bio je moguć kroz jedini ulaz, smješten na južnoj strani, u zidinama koje su branile naselje. Kroz uske uličice dolazi se do najviše točke, na kojoj se nalaze ostaci velebne romaničke bazilike sv. Sofije. Novogradski je biskup Tomasini polovicom 17. stoljeća u Dvigradu zabilježio samo tri žitelja, a ostalo se stanovništvo, zbog epidemija kuge i malarije, već bilo preselilo u Kanfanar, Barat i novonastale stancije. God. 1714. porečki biskup Antonio Vaira posjetio je Dvigrad i, ostavši impresioniran dekadencijom koju je zatekao, tijekom svečane procesije, odlučio prenijeti tabernakul iz crkve sv. Sofije u crkvu sv. Silvestra u Kanfanar. Upravo se taj čin smatra definitivnim krajem Dvigrada, koji od tada postoji samo u obliku impozantnog kompleksa ruševina.

Dvigrad, statut

nije evidentirano