hrvatski

Perfuzija i cjelovitost sluznice tankog crijeva zavisno o dužini anestezije i kirurškog zahvata trbuha

Promatrana je perfuzija i cjelovitost sluznice tankog crijeva tijekom anestezije i kirurškog zahvata na otvorenom trbuhu u 60 ispitanika, a u postupcima različitog trajanja. Perfuzija je tankog crijeva ispitana mjerenjem pokazatelja tkivne hipoksije i citokina kao pokazatelja aktivacije imunosnog sustava. Promjene su u koncentraciji vodikovih iona, ugljikovog dioksida i laktata slične u cijelom organizmu i u stanicama crijevne sluznice, odnosno, nastanak je acidoze, zbog postupnog prelaska metabolizma na anaerobni, uvjetovan povećanim stvaranjem ugljikovog dioksida i laktata u svim stanicama organizma. Stvaranje je ugljikovog dioksida nešto veće sustavno nego u stanicama crijevne sluznice. Isto vrijedi i za potrošnju kisika ; značajno je veća sustavno od one lokalno. Nakon 4 i 5 sati postupka stvaranje laktata u stanicama crijevne sluznice postaje značajno veće. U tom je razdoblju anaerobni metabolizam u stanicama crijevne sluznice veći od sustavnog. Nakon 6 sati postupka sustavno je stvaranje laktata već toliko da je mogućnost jetre za njegovu razgradnju iscrpljena. Stvaranje je promatranih proupalnih citokina (TNFα , IL1β ) drugačije od očekivanog. Iako njihove koncentracije tijekom postupka rastu, razlike u lučenju nisu bitno različite u stanicama crijevne sluznice od onih u cijelom organizmu. Utjecaj je acidoze, ugljikovog dioksida i laktata na stvaranje oba citokina minoran. Iznenađujuća je povezanost lučenja IL1β i potrošnje kisika u stanicama crijevne sluznice. Već i male promjene u potrošnji kisika u stanicama crijevne sluznice potiču, iako malo, ali značajno, lučenje IL1β . Stvaranje je tog citokina u stanicama crijeva, koje su potaknute signalima opasnosti, povezano s aerobnim metabolizmom. IL6 se više stvara u stanicama crijevne sluznice tijekom prvih sati (5 sati) postupka nego u ostalim stanicama tijela. Unatoč općenitom porastu IL6 tijekom postupka, uz prateće pogoršanje acidoze, laktat se nalazi kao ograničavajući čimbenik ovog porasta jer je progradirajuće stvaranje IL6 manje u ispitanika s prethodno višom koncentracijom laktata. Cjelovitost je sluznice tankog crijeva poremećena u 31-og (51%) ispitanika tijekom postupka. Promjene su sluznice, stupnjevane u skali od 1 – 3, prema modificiranoj Haglund i sur.(201) i Chiu i sur. (202) klasifikaciji, nađene u 19 ispitanika (stupanj 1), 10 ispitanika (stupanj 2) i 2 ispitanika (stupanj 3). Tijekom anestezije i kirurškog zahvata na otvorenom trbuhu dužina trajanja postupka utječe na stupanj promjena crijevne sluznice. Pogoršanje patohistoloških promjena crijevne sluznice korelira s povišenom razinom laktata u krvi potvrđujući da je uzrok ovih promjena povezan s tkivnom hipoksijom. Nije nađena povezanost patohistoloških promjena s drugim pokazateljima tkivne hipoksije. Iako su tijekom kirurškog zahvata na otvorenom trbuhu porasle koncentracije proupalnih citokina, uz istodobno evidentne patohistološke promjene na crijevnoj sluznici u čak polovice ispitanika, nije nađena kvantitativna povezanost između ovih paralelnih događanja. Poremećaj perfuzije i cjelovitosti sluznice tankog crijeva postoji već intraoperacijski. Stupanj je poremećaja i oštećenja sluznice izravno proporcionalan s vremenom trajanja postupka. Mjere za održanje perfuzije i sprječavanje nastanka oštećenja sluznice nisu još utvrđene. Pažnja za održanjem perfuzije i cjelovitosti tankog crijeva mora biti usmjerena već intraoperacijski poduzimanjem općih postupaka (održavanje sustavnog tlaka, koncentracije hemoglobina, utopljavanje bolesnika, korigiranje nastale metaboličke acidoze, smanjenje mehaničke traume tankog crijeva od strane operatera i dr.), osobito prilikom izvođenja anestezija i kirurških postupaka na otvorenom trbuhu dužeg trajanja.

sluznica tankog crijeva; anestezija; kirurški zahvat trbuha; hipoksija

nije evidentirano