hrvatski

Vlasništvo i poduzeće: problem menadžerske kontrole

U radu se, na temelju teorije agencije i u kontekstu istočnoeuropskog i hrvatskog (post) privatizacijskog iskustva promatraju nastala društva kapitala kao određene vlasničko - interesne strukture i temeljni sustavi nadzora vlasnika nad menadžerima. Prema teoriji agencije odnos između vlasnika kapitala i onoga tko ga za vlasnika rabi radi profita (menadžer) može se shvatiti kao ugovor kojim jedna ili više osoba (principal/i) angažira drugu osobu (agenta) da izvrše određeni posao za nju, uključujući i delegiranje agentu određenih ovlasti odlučivanja. Iz ovoga se vidi da je principal u agencijskom odnosu onaj koji određeni posao povjerava agentu za izvršenje. Najopćenitije, principal je vlasnik i nosilac interesa kapitala uloženog u određenu gospodarsku djelatnost - poduzeće. S druge strane, agent prihvaća da obavi posao za principala i za to je nagrađen. U tom odnosu vlasnikov nadzor rada menadžera jedan je od najkritičnijih momenata. Menadžerska kontrola poduzeća, odnosno korporacija proizlazi kako iz temeljnih napetosti unutar principal-agent odnosa tako i iz konkretne strukture dioničarskog kapitala u pojedinim poduzećima. Mogućnost vlasnika da učinkovito kontrolira ponašanje menadžera i kroz određeno vrijeme zapriječi "menadžersko ukopavanje" ovisi od njegova vlasničkog udjela i na temelju toga prakticiranja određenog tipa (apsolutne, većinske, manjinske) kontrole. Prema mehanizmima promjene vlasničke strukture u korporacijama može se, iako uvjetno, govoriti o dva globalna sustava korporacijskog upravljanja u razvijenom svijetu: o angloameričkom sustavu korporacijskog upravljanja (market based) i o njemačkom sustavu korporacijskog upravljanja (bank-based). Autorova analiza sugerira da su , u pogledu menadžerske kontrole, privatizacijski projekti u istočnoeuropskim zemljama doveli, s obzirom na pretežan otkup poduzeća od strane menadžera i zaposlenih, do djelomičnog preklapanja uloge principala i agenata. Tvrtke koje su preuzeli menadžeri su prema nositeljima stvarne moći kontrole i upravljanja menadžerske tvrtke, a prema formalnoj strukturi vlasništva to su privatne tvrtke. U bližoj budućnost one mogu evoluirati, odnosno devoluirati u barem tri smjera: u pravcu klasičnog privatnog poduzeća, u smjeru podržavljenja, odnosno mogu biti preuzete od nekog drugoga poduzeća.

privatizacija, menadžeri, korporacijsko upravljanje, korporacijska kontrola

nije evidentirano