hrvatski

Privatizacija, gospodarski razvoj i demokracija: slučaj Hrvatske

Većina zemalja u razvoju boluje od sličnih problema nepoštivanja ekonomskih zakona: pretjeranog procesa industrijalizacije i urbanizacije, zanemarivanja uloge poljoprivrede, rasipanja oskudnog kapitala, narušenog regionalnog razvoja, zapostavljena suboptimalnog uključivanja u međunarodnu podjelu rada, precijenjenosti domaće valute što, nadalje, omogućava uvoz kapitalno-intenzivne tehnologije namijenjene proizvodnji za supstituciju uvoza. Hrvatska je unutar bivše Jugoslavije poput mnogih zemalja u razvoju, pošto se jednom odlijepila od "stacionarnog stanja" nerazvijenosti, doživjela " uzlet" i brzo se razvijala, ali prije osamostaljivanja ponovno se našla u začaranom krugu koji je po svojoj prirodi sličan onom iz razdoblja prijašnjeg uzleta. Temeljna pokretačka snaga razvoja, gotovo u cjelokupnom razdoblju poslije drugog svjetskog rata sve do osamostaljivanja bilo je zapošljavanje radno sposobnog stanovništva per se. Tako je i Hrvatska bila primjer koji definitivo potvrđuje da se niska efikasnost investicija ne može nadoknaditi njihovim većim obujmom, čak kada se ulaže i u najmoderniju opremu. Ograničavajući činitelj razvoja nije ni veličina akumulacije ni moderna tehnologija već efikasnost investiranja, koju pak određuje (ne)postojanje poduzetništva. Preduvjet za poduzetništvo je rješavanje pitanja vlasništva, odnosno provođenje privatizacije jer se time uspostavlja "prirodni odnos suprotnosti" između najvažnijhih ekonomskih kategorija kao što su kolektivni ugovori poslodavac-plaća, raspodjela akumulacije na investicije i osobnu potrošnju, odnos prema troškovima, racionalnom i efikasnom poslovanju, prema neradu itd. Obilježje svake strategije privatizacije je njena prihvatljivost s ekonomskog, političkog i socijalnog stanovišta. Privatizacija sigurno nije jednostavan i bezbolan proces, već ona može produbiti gospodarske nejednakosti i socijalne napetosti, stvarajući više gubitka nego dobitka, barem za određeno vrijeme. Velika opasnost u procesu privatizacije je mogućnost nastajanja zloupotreba i korupcije čime se neposredno smanjuje transparentnost i narušava zdravlje financijskog tržišta, važnih odrednica u djelotvornom funkcioniranju cjelokupnog gospodarstva i samog procesa privatizacije. Stabilizacija, liberalizacija i privatizacija gospodarstva su nužni, ali nedovoljni preduvjeti uspješnog gospodarskog razvoja. Nužna je inventarizacija cjelokupne postojeće regulative, napuštanje neprimjerenih rješenja i izgradnja i usvajanje novih (poput nadzora nad financijskim tržištem, osiguravajućim društvima, bankovnim sustavom i slično). Pritom je važno da nova regulativa ne bude samo mehanički nadodana na postojeću. Regulativna uloga države mora biti u potpunosti javno razmotrena, jasno utvrđena, učinkovita i otporna slobodnom tumačenju i zloupotrebama, te stalno izložena raznim oblicima demokratske kontrole. Privatizacija provedena bez liberalizacije mogla bi dovesti samo do transformacije nekadašnjih državnih monopola u privatne monopole. Tako liberalizacija ulaska na tržište ne mora značiti i stvarnu tržišnu utakmicu, te je nužno razviti zakonodavna rješenja za osiguranje konkurencije i ograničavanje monopola čak i prije provođenja privatizacije. Središnje pitanje ekonomskog rasta je razvoj političkih i ekonomskih institucija te regulative koje će poticati povećenje gospodarske učinkovitosti, gotovo najbitnijeg preduvjeta i obilježja cjelokupnog ekonomskog razvoja.

privatizacija, demokratizacija, gospodarski razvoj

nije evidentirano