hrvatski

Heretičko bogoslovlje u strukturi srednjovisokonjemačke književnosti i hrvatskih srednjovjekovnih apokrifa

Osnovna zamisao interdisciplinarnoga istraživanja opisanoga u našoj knjizi bila je da dokažemo povezanost srednjovisokonjemačke književnosti s hrvatskim srednjovjekovnim apokrifima. Pretpostavili smo da ih povezuju zajedničke teme, motivi i ideje heretičke prirode (npr. odnos prema « poganima» , magija, gral i sl.). Sudeći po književnim djelima i reprezentativnim heretičkim tekstovima, hereze s dualističkim pogledom na svijet, kao što su one bogumila, pavlićana, bosanskih krstjana, katara i drugih, izvršile su snažan utjecaj na obje književnosti. Srednjovisokonjemački tekstovi često su preradbe starijih djela, posebice apokrifa, a oni su prožeti bogumilskim idejama koje su kolale srednjovjekovnim heretičkim Balkanom, naročito među bosanskim krstjanima. Preko Bosne ti su motivi vjerojatno dospjeli i na Zapad, najprije u heretičke sredine, a posebice arhetip grala s njegovim najvažnijim atributima. Čuveniji među predmetima s imenom gral Wolframov je dragulj s neba, "lapsit exillis", kamen koji ima korijenje i grančice. Upravo ta neobičnost navela nas je na komparativno proučavanje motiva drveta i kamena u hrvatskim apokrifima i u srednjovisokonjemačkoj književnosti. Razmatranje motiva potrage za gralom u "Parzivalu" nužno se proširilo na potragu za drvetom života. Tako motiv potrage za ljekovitim biljem, koji se nalazi u "Parzivalu", mutatis mutandis pronalazimo i u hrvatskim apokrifima "O krsnom drvetu", u priči "O životu Adama i Eve", u "Pavlovoj apokalipsi", ali i u slavenskoj verziji legende o drvetu života, onoj popa Jeremije iz 10. stoljeća. U tima apokrifima jasno se vidi spoj kamena i drveta. Ali i u "Žitju Konstantinovu", u glavi 13., iz 9. stoljeća, nalazimo identičnu sliku grala, spoj kamena i drveta, to jest « čašu od dragog kamena napravljenu od drugoga drveta» . Heretična vjerovanja o drvetu križa i motivska sličnost, ali i nastanak "Žitja Konstantinova" u 9. stoljeću, ili Jeremijine priče o drvetu križa negdje u 10. stoljeću, potaknuli su nas na misao da je prikaz grala iz "Žitja Konstantinova" 13 bio poticajem za sliku grala u Wolframovu "Parzivalu" u 13. stoljeću, odnosno da poticaj za takav opis grala Wolfram nije dobio isključivo iz zapadnjačkih izvora, iz francuske ili engleske književnosti, kakvo je mišljenje uvriježeno, nego suprotno, da je stigao s Istoka, i to upravo od Konstantina Filozofa i popa Jeremije. Tako da je kao mogućnost ostala tvrdnja da su slavenska djela potakla razvitak srednjovisokonjemačke književnosti uopće, to jest da su bila, ili mogla biti, jedan od primarnih poticaja za njezin razvitak. Time počeci hrvatske i slavenske pismenosti i književnosti, kao i heretička drskost Južnih Slavena, poprimaju bitnu, i do sada nedovoljno istaknutu, ulogu poticaja, dapače i izvora važnim motivima srednjovisokonjemačke književnosti.

srednjovisokonjemačka književnost; hrvatski apokrifi; hereza; gral; magija

nije evidentirano