hrvatski

Analiza okluzije zubi pomoću T-Scan II sustava

Analiza okluzije u maksimalnoj interkuspidaciji (MIK) predstavlja najčešći postupak u svakodnevnom kliničkom radu. Svrha ovog rada bila je pomoću T-Scan II sustava izvršiti analizu okluzije zubi u MIK-u na 63 normalna ispitanika u četiri položaja tijela i glave te utvrditi utjecaj promjene položaja tijela i glave na okluziju. Rezultati su opisani deskriptivnom statističkom analizom, a statistički značajna razlika za sve varijable između različitih položaja tijela i glave izračunata je multivarijantnom analizom varijance ponovljenih mjerenja te Schefféovim post hoc testom. Pouzdanost postupka izražena je pomoću koeficijenta varijabilnosti (CV). U uspravnom položaju tijela i glave prosječni ukupni broj zubnih dodira bio je 28, 89. Najveći broj dodira utvrđen je na kutnjacima, a najmanji na sjekutićima. MIK je prosječno bio uspostavljen kod 74, 43% relativne sile zatvaranja. Pri tome se u prednjem dijelu modela zubnog luka javljalo 14, 2%, a u stražnjem 85, 8% relativne sile, dok je prosječna udaljenost centra sila od cilja iznosila 7, 23± ; ; 3, 68 mm. Statistički značajna razlika utvrđena je za dodire svih zubi (p<0, 001) osim drugog pretkutnjaka, za relativne sile u prednjem dijelu modela zubnog luka (p<0, 05) te ukupne Delta relativne sile (p<0, 05), između uspravnog položaja tijela i glave i uspravnog položaja tijela s fleksijom glave. Prema zubnim dodirima u MIK-u identificirano je 97, 2 % ispitanika, dok je najveća vrijednost CV-a utvrđena pri fleksiji glave i na sjekutićima (1, 1-24, 2%). Utvrđeno je da promjene položaja tijela i glave utječu na kvantitativna obilježja okluzije. Analiza okluzije pomoću T-Scan II sustava pokazala se kao jednostavni i pouzdani klinički postupak.

maksimalna interkuspidacija ; analiza okluzije

nije evidentirano