hrvatski

"Obraditi sve naše vrtove - Mladen Obad Scitaroci: Hrvatska parkovna bastina, zastita i obnova, Školska knjiga, 1992".

Knjiga je pokušaj da se prikaže povijesno naslijeđe vrtne umjetnosti u Hrvatskoj s naglaskom na složenost njegove zaštite i postupaka za njegovu obnovu. Ipak, potreban je kritički osvrt na neke postavke koje je autor iznio. Temeljna primjedba odnosi se na tvrdnju da "jedini objekt parkovne arhitekture u Hrvatskoj koji može preuzeti ulogu reprezentanta hrvatske kulture na području parkovne umjetnosti upravo je Maksimir" Po njegovu mišljenju "ne mogu to biti, usprkos izuzetnoj vrijednosti, ni dubrovački renesansni vrtovi..." (str. 77). Kad je riječ o dubrovačkim vrtovima podizanim krajem XV. i tijekom XVI. stoljeća, pa ponešto i kasnije, još uvijek u Dubrovniku i uokolo njega postoji određen broj njih s dobro očuvanom gradbenom strukturom i karakterističnom vrtnom plastikom, uz nekoliko desetaka fragmentarno očuvanih. Podizali su ih uglavnom domaći majstori uz sudjelovanje vlasnika vila oko kojih su uređivani. Dvije do tri stotine godina stariji su od samih početaka zasnivanja perivoja Maksimir. To što glavnina ovih vrtova već dulje vrijeme nije dolično održavana, ne umanjuje temeljne vrijednosti kojima raspolažu. Osobito je značajno da u usporedbi s vrtnoarhitektonskim naslijeđem drugih zemalja toga razdoblja, dubrovački vrtovi pretstavljaju oblikovnu posebnost, koju sam poslije dugogodišnjeg istraživanja definirao kao dubrovački renesansni vrt. Ustvari, oni su jedini autentični hrvatski prinos europskom naslijeđu vrtne umjetnosti, potvrđen brojnim vrtovima uređenim na specifičan način. I zato, uz činjenicu da je Maksimir najveći hrvatski perivoj, da je izvorno oblikovan na visokoj razini onovremene vrtne umjetnosti i da je vrlo poznat, ne znači da se njime može zasjeniti povijesni i oblikovni fenomen dubrovačkog renesansnog vrta, sa svim onim što ga dokazuje i potvrđuje u istaknutoj ulozi pretstavnika hrvatske kulture. Pored ove temeljne primjedbe ovim osvrtom ukazano je na još nekoliko nekorektnosti. Ne stoji kategorička tvrdnja autora knjige o potpunoj nepoznatosti našeg vrtnog naslijeđa izvan naših granica (str. 7), jer uz još ponekoga i osobno sam se zauzimao na planu upoznavanja nekih inozemnih institucija s ovom vrstom našeg naslijeđa (već od IV. simpozija o povijesnim vrtovima u organizaciji ICOMOS-IFLA u ČSR, 1977.g.). Također, nije korektna tvrdnja da su međunarodni dokumenti o zaštiti i obnovi povijesnih vrtova našim stručnjacima potpuno nepoznati, jer su im, navodno, bili nedostupni. (str. 21). Nepotpuni su i podatci o izobrazbi na području oblikovanja krajobraza (pejzaža) kod nas te o stjecanju znanstvenih zvanja. Konačno, terminološki gledano diskutabilni su nazivi "parkovna arhitektura" i "parkovna umjetnost", koje autor koristi, pored već ranije prihvaćenih termina "krajobrazna (pejzažna) arhitektura" ili, pak, "vrtna umjetnost".

Potcijenjenost dubrovačkih renesansnih vrtova

Prikaz knjige: Hrvatska parkovna baština : Zaštita i obnova / Mladen Obad Šćitaroci ; Zagreb, ŠK, 1992. = Review of the book written by Mladen Obad Scitaroci: Croatian Garden Architecture Heritage : Protection and Renovation, ŠK, Zagreb, 1992.