hrvatski

Osnovne psihologijske odrednice formiranja političkih preferencija

Empiriske provjere koje su imale za cilj provjeriti samo neke postavke dva dominantna pristupa problemu političkog odlučivanja – kognitivnog pristupa J.A. Stimsona i socio-kulturnog koncepta društvenog razvoja R. Ingleharta i na konkretne političke prilike u Hrvatskoj. Koncept kognitivnog kapaciteta J.A. Stimsona i pretpostavke o djelovanju ovog koncepta na proces političkog izbora pokazao se neadekvatnim za okolnosti političkog odlučivanja glasača u Hrvatskoj. Postavke o boljoj konzistenciji političkih stavova i većem utjecaju stavova na političko izborno odlučivanje glasača u većoj mjeri su se pokazale netočnima. Prema empirijskim podacima utjecaj varijacija u političkoj informiranosti u velikoj mjeri determinira variranje mjera konzistencije stavova i podudarnosti stavova i političkog izbora glasača. Stoga se utjecaj stupnja formalnog obrazovanja može proglasiti nedovoljno indikativnim u zemljama u kojima glasači nisu politički socijalizirani u višestranačkom političkom sustavu kakva je npr. Hrvatska. Drugi provjeravani teorijski model – model socio-kulturnog razvoja R. Ingleharta u većoj je mjeri potkrepljen analiziranim podacima. Razvrstavanje grupacija političkih vrijednosti na tradicionalne, moderne (materijalističke) i postmaterijalističke u velikoj je mjeri potvrđeno trofaktorskim modelom političke problematike. Model iskazuje veliku podudarnost s fluktuacijama u društvenim okolnostima, ali i relativno skromnu prognostičku valjanost za izbor političke stranke za koju osoba namjerava glasati.

političke preferencije; javno mnijenje

nije evidentirano