Napredna pretraga

Pregled bibliografske jedinice broj: 304010

Prvi projekt Karla Rösnera za katedralu u Đakovu iz 1854. godine


Damjanović, Dragan
Prvi projekt Karla Rösnera za katedralu u Đakovu iz 1854. godine // Prostor : znanstveni časopis za arhitekturu i urbanizam, 15 (2007), 1 (33); 2-25 (međunarodna recenzija, članak, znanstveni)


Naslov
Prvi projekt Karla Rösnera za katedralu u Đakovu iz 1854. godine
(Karl Rösner's First Design for Đakovo Cathedral from 1854)

Autori
Damjanović, Dragan

Izvornik
Prostor : znanstveni časopis za arhitekturu i urbanizam (1330-0652) 15 (2007), 1 (33); 2-25

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
Đakovačka katedrala; Josip Juraj Strossmayer; Karl Rösner; Romantizam; Rundbogenstil; Neoromanika
(Djakovo Cathedral; Josip Juraj Strossmayer; Karl Rösner; Romanticism; Neo-Romanesque; Romanesque revival;)

Sažetak
Kako je tekst objavljen u cjelosti dvojezicno donose se sazeci na hrvatskom i engleskom Sazetak na Hrvatskom: Đakovačka katedrala nesumnjivo je najvažnija sakralna novogradnja hrvatskog historicizma. Usprkos ovoj činjenici do sada nije bila ni približno predmet znanstvenog istraživanja u onoj mjeri koliko to zaslužuje. Današnja katedrala gradila se petnaestak godina, od 1866. do 1882., no njezinom je podizanju prethodilo gotovo stogodišnje nastojanje da se skromna barokna crkva zamijeni novom građevinom, koja bi dostojno igrala ulogu katedrale. Karl Rösner, bečki arhitekt po čijem će projektu djelomično biti izveden arhitektonski dio đakovačke katedrale 1866. – 1873., još je 1854. godine izradio prvi, do sada gotovo posve nepoznati, projekt za ovu građevinu. Radeći kao jedan od trojice nadstojnika u bečkom Augustinskom samostanu 1847. – 1849. godine biskup Strossmayer se upoznaje s bečkim krugom nazarenskih umjetnika Leopoldom Kupelwieserom i Josefom Führichom, kojem je pripadao i Karl Rösner. Poznanstvo je vjerojatno sklopljeno preko Rösnerovog brata Ambrosa, jednog od predstojnika samostana u Klosterneuburgu kod Beča koji je pripadao istom Augustinskom redu, kao i samostan u kojem je tada radio Strossmayer.. U nazarenskom krugu Strossmayer oblikuje svoj stav prema umjetnosti i arhitekturi, koji će zadržati cijeli život – ponajprije u smislu tipične romantičarske orijentacije prema Srednjem vijeku kao glavnom izvoru inspiracije. Prilikom obilaska Srednje Europe 1853. godine đakovački se biskup oduševljava njemačkim srednjovjekovnim katedrala u Kölnu, Bamberu, Speyeru i ostalim gradovima, osobito romaničkim. Ovo ga je iskustvo navelo, kao i uvid u projekte Karla Rösnera za crkvu Svetih Ćirila i Metoda u Karlinu (Karolinenthal), predgrađu Praga, koji su upravo u to vrijeme bili izloženi, da odabere upravo romaniku kao stil svoje buduće katedrale u Đakovu, te ga neposredno uputilo na spomenutog arhitekta kao čovjeka najsposobnijeg za izradu tih projekata. U tom je trenutku Karl Rösner jedan od najznačajnijih arhitekata u Monarhiji specijaliziranih za sakralno graditeljstvo. Donijevši sa sobom iz Rima, gdje je boravio na stipendiji 1830. – 1833. godine, romantičarske nazore ondašnjeg kruga Nazarenaca oko Friedricha Overbecka, među prvima se u Beču, i cijeloj tadašnjoj Monarhiji, okreće prema srednjovjekovnim stilovima pri podizanju novih crkava (kako pokazuju bečke crkve Sv. Ivan Nepomuka u Leopoldstadu (1841. – 1846.) i Meidlingu (1842.-1845.), te opremanju starih (novi glavni oltar u dominikanskoj crkvi u Beču, itd.). Spomenuti bečki radovi stvorila su Rösneru ugled u cijeloj Monarhiji, tako da u trenutku kada izrađuje projekt za Đakovo, te započinje izgradnju karlinske crkve, paralelno radi na oltaru katedrale u Olmützu u Šleskoj, razne predmete za katedralu u Kaloči u Ugarskoj, samostan s crkvom sestara milosrdnica u istom mjestu, itd. Konkretno naručivanje projekata za Đakovo dogodilo se vjerojatno krajem srpnja ili početkom kolovoza 1853. godine, za vrijeme Strossmayerovog boravka u Beču. Rösner je projekte završio do travnja 1854. kada ih je poslao u Đakovo, gdje se i danas čuvaju u arhivu Biskupije. Rösner projektira dvotoranjsku trobrodnu troapsidalnu baziliku s transeptom tlocrta latinskog križa s kriptom, ispod svetišnog dijela građevine i transepta. Uzore za projekt, kao i ostali onodobni arhitekti, traži djelom neposredno u srednjovjekovnoj baštini (glavna apsida tako snažno asocira na apsidu crkve Svetih Apostola u Kölnu), te suvremenim gradnjama, kao što su Hübscheva djela u južnoj Njemačkoj ili unutar kruga Schnkelovih nasljednika u Berlinu. Iako je građevina u brojnim detaljima karakterističan primjer romantičarske arhitekture (jednostavna obrada zidnog plašta koja je u snažnom kontrastu s bogatim rješenjem rozeta i mrežišta prozora, suhe lezene s fijalama, karakteristični portali, itd.), pokazuje neuobičajenu stilsku čistoću što jasno govori o sve većem približavanju visokog historicizma u arhitekturi. U detaljima raščlambe, naravno, javljaju se elementi i drugih stilova a ne samo romaničkog (npr. renesanse na pilastrima glavnog portala ili gotičkog- fijale, kontrafore, itd.), međutim oni nisu ni brojni ni jako uočljivi. Zanimljivo je kako nešto ranija crkva u Karlinu (projekt je iz 1851.) pokazuje još veću stilsku čistoću od kasnijeg, nerealiziranog projekta za Đakovo, možda i zbog utjecaja praškog arhitekta Ignaza Ulmanna, Rösnerovog suradnika. Troškovi izgradnje đakovačke katedrale prema projektu iz 1854. procijenjeni su na oko 185.000 forinti. Konačni troškovi izgradnje sadašnje građevine stajat će neusporedivo više, čak 2.000.000 guldena, no i izvedena će građevina biti neusporedivo veća od prvobitno planirane. Rösner je 1858. godine na redovitoj godišnjoj izložbi bečke Akademije likovnih umjetnosti kod svete Ane izložio svoje projekte za Đakovo, vjerojatno s ciljem da povoljnim kritikama u Bečkom tisku potakne biskupa Strossmayera da započne s njezinom realizacijom. Sve do početka šezdesetih Strossmayer je namjeravao izvesti upravo ovaj projekt, no nedostatak je sredstava neprestano odgađao gradnju. U međuvremenu se, međutim, đakovački biskup upoznao i s talijanskom srednjovjekovnom baštinom, te sa stručnom literaturom s polja povijesti arhitekture, te su se i njegove želje u pogledu budućeg izgleda đakovačke katedrale promijenile. Prvi mu se Rösnerov projekt činio sada prejednostavnim, a i nedostajao mu je element koji je biskup svakako nastojao postaviti na katedralu – kupola – koju je smatrao elementom karakterističnim za bizantsku arhitekturu, te je njezinom izgradnjom simbolički htio naglasiti ulogu svoje katedrale i biskupije, kao mosta između zapadnog i istočnog kršćanstva. Nakon što je češki arhitekt Barvizius izrekao neafirmativan stav o prvom Rösnerovom projektu, Strossmayer definitivno odustaje od njega, te nalaže Rösneru da izradi novi projekt, koji je završen u prosincu 1865. godine i po kojem je započela (ali ne i završena) izgradnja današnje katedrale. Summary in English Đakovo Cathedral is, beyond question, the most important sacral new building of the Croatian Historicist style. It was under construction for fifteen years (1866 – 1882). However, the actual construction was preceded by almost hundred years of effort to replace an old Baroque church with a new building which would take on a worthy role of a cathedral. Viennese architect Karl Rösner, whose later construction plans for Đakovo Cathedral would be partially carried out, created the first design for the same church as late as 1854, which has been, up to now, almost completely unknown. As one of the three rectors of the Vienna Augustinian monastery from 1847 to 1849, Strossmayer, Bishop of Đakovo at the time, became acquainted with the Nazarene painters in Vienna gathered around Leopold Kupelwieser and Josef Führich, whose member was also Karl Rösner. Strossmayer and Rösner most likely met through Rösner’ s brother Ambrose, one of the rectors of the Augustinian monastery in Klosterneuburg in the vicinity of Vienna. Among the Nazarene painters Strossmayer adopted an attitude to art and architecture which he was going to retain for the rest of his life. On his travels around Central Europe in 1853, he became enthusiastic about German medieval cathedrals in Cologne, Bamberg, Speyer and in other, especially Romanesque cities. That experience, as well as an insight into Rösner’ s designs for the church of St. Cyril and Methodius in Karlin, (Karolinenthal), a Prague suburb, which were at the time exhibited, made him choose the Romanesque style for his future cathedral and the mentioned architect as its designer. Karl Rösner was then one of the most notable architects in the Monarchy who had specialized in designing sacral building. In the period between 1830 and 1833, during a scholarship programme in Rome, he took Romanticist views of the Nazarene circle gathered around Friedrich Overbeck. Having brought those views with him back to Vienna, he would became the first architect to turn to medieval styles as inspiration for his churches (as shown in the churches of St John Nepomuk in Leopoldstadt (1841 – 1846) and Meidling (1842-1845). Strossmayer commissioned a design for the cathedral during his stay in Vienna, by midsummer 1853, and Rösner finished it already by April 1854 and sent it to Đakovo where it is still kept at the Diocese archives. Rösner designed a two-tower, three-apsidal church with transept over the Latin cross ground plan, containing a crypt beneath the chancel and transept. As well as other architects at the time, Rösner searched for a model in medieval heritage (the main apse strongly resembles the apse of the church of St. Apostles in Cologne) and in contemporary buildings such as Hübsch's works in South Germany or among the buildings created by Schinkel's successors in Berlin. Although Rösner’ s designs in a number of details made a characteristic example of Romanticist architecture, they simultaneously showed an unusual occurrence of the purity of style which clearly points to the approach of mature Historicism in architecture. In 1858, at the annual exhibition at the Vienna Academy of Fine Arts, Rösner exhibited his design for Đakovo Cathedral, most likely expecting positive reviews in order to entice Strossmayer to start with construction. However, Rösner did not succeed in doing that since the bishop in the meantime became acquainted with the Italian medieval heritage and literature on architecture history, which changed his wishes regarding the appearance of the future cathedral in Đakovo.

Izvorni jezik
Hrvatski, engleski

Znanstvena područja
Arhitektura i urbanizam, Povijest umjetnosti, Znanost o umjetnosti



POVEZANOST RADA


Projekt / tema
130-1301080-1079 - Hrvatska umjetnost od klasicizma do postmoderne (Zvonko Maković, )

Ustanove
Filozofski fakultet, Zagreb

Autor s matičnim brojem:
Dragan Damjanović, (264970)

Časopis indeksira:


  • Web of Science Core Collection (WoSCC)
    • Arts & Humanities Citation Index (A&HCI)
    • SCI-EXP, SSCI i/ili A&HCI


Uključenost u ostale bibliografske baze podataka:


  • Architectural Publications Index
  • The Avery Index to Architectural Periodicals
  • Catalogue
  • Index of Periodicals
  • Geo Abstracts
  • Data Base Francis
  • Žurnale Geografija