hrvatski

Analiza dinamike električkog odziva senzorno podraživanog centralnog živčanog sistema

U radu se razmatra mogućnost lokalizacije i praćenja vremenske promjene mjesta, intenziteta i orjentacije električke akivnisti, te veličine električki aktivnih moždanh suktura primjenom aktivacijskih tehnika. Do uzastopne aktivacije dolazi zbog prijenosa informacije o primljenim senzornim podražajima na putu od receptorskih sistema do područja odgovarajućih kortikalnih centara. Bioelektr1čka aktivnost neurona, odnosno populacije paralelno orjentiranih sinhrono aktivnih neurona simulirana je upotrebom modela ekvivalentnog strujnog dipola u homogenom, linearnom i itzotropnom sredstvu sferne geometrije okruženim zrakom, koje predstavlja idealizirant model ljudske glave. U nastojanju da se odredi mjesto i karakter električke akivnost1 dvostrukih, istovremeno električki aktivnih moždanih struku, kao na primjer simetričnih dijelova vidnog sistema i slično, upotrijebljen je model razdvojenih dipola koji se sastoji od dva neovisna strujna dipola smještena unutar homogene vodljive kugle. Prostornu raspodjelu električke akivnosti u slučajevima kada zahvaća veće područje mozga, kao na primjer optička radijacija ili okcipitalni korteks kod vidnog sistema, vrlo teško je aproksimirati jednostrukim ili razdvojenim modelom dipola. Zbog toga je upotrijebljen model dipolne površine kružnog oblika, čija se veličina i orjentacija te iznos momenta može proizvoljno mijenjati. Takav model dipolne površine je pogodan za upotrebu jer zbog svog jednostavnog oblika ne zahtjeva posebno složen mattematički apara1 a daje mogućnost dobre anatomske i fiziološke interpretacije. Razvijeni su originalni programi za lokalizaciju razdvojenih dipola i kružne dipolne površine. Programima se na osnovu izmjerenih potencijala na određenim mjernim točkama na glavi ispitanika izračunavaju mjesta, intenzitet i orijentacija kod modela razdvojenih dipola, a koordinate središta, intenzitet i orjentacija te radius električki aktivne površine kod modela kružne dipolne površine. Primijenjena je gradijenta metoda za određivanje minimuma funkcije cilja definirane kao suma kvadrata razlike stvarno izmjerenih potencijala i potencijala izračunatih za primijenjeni model na istim mjernim točkama. Metoda je provjerena na vidnim evociranim potencijala snimljenim na 11 ispitanika za stimulaciju vidnog sistema pomoću TV stimulatora pri čemu je bila primijenjena binokularna stimulacija cijelog, te desnih, odnosno lijevih polovina vidnog polja ispitanika. Rezultatai dobiveni primjenom model razdvojenih dipola za binokularnu stimulaciju cijelog vidnog polja dobro odgovaraju toku informacije kroz vidne žice ka korpusu genikulatum laterale, dok su za preostali dio vidnog puta vrlo slaba aproksimcija. Dobiveni rezultati pokazuju da upotreba modela kružne dipolne površine daje vrlo dobru i vremensku i anatomsku aproksimaciju električkih procesa u strukturama vidnog sistema i da takav model može poslužiti za istraživanja funkcije i fiziologije vidnog i ostalih senzornih sistema čovjeka. Osim što je kod zdravih ispitanika vremensko anatomska aproksimacija vrlo dobra i odgovara poznatim medicinskim činjenicama, kod patoloških slučajeva (hemianopsija) izračunato mjesto prekida bilo je u vrlo dobroj korelaciji s mjestom određenim drugim dijagnostičkim postupcima. To upućuje na mogućnost primjene u radu razvijene i opisane metode u neurološkoj dijagnostici kao u u bazičnim neurof1zioloktm istraživanjima.

EEG; vidni evocirani potencijali; lokalizacija moždanih generatora; model dipola; model kružne dipolne površine; inverzni postupak

nije evidentirano