hrvatski

Pietro Predonzani: filozof-ekonomist, osebujni fiziokrat, svećenik i habsburški lojalist u Istri prve polovice XIX. stoljeća

Pietro Predonzani (Piran 1763. - Poreč 1841.) bio je pripadnik "učene kulture", ugledan i osebujan "filozof-fiziokrat", član Sveučilišta u Veneciji i Trevisu, te Kraljevskih poljoprivrednih instituta u Gorici i Ljubljani, usto i stihotvorac-prigodničar koji je božanske tragove nalazio jednako u poljoprivredi kao i političkim nastojanjima Bečkoga dvora. Pripadao je onoj struji talijanskih intelektualaca-svećenika, rođenih i duhovno sazrelih u "Settecentu", koji u predčetrdesetosmaškome dobu nisu sudjelovali u buđenjima nacionalnih ideja i političkih zahtjeva, već su se prilagodili idejama koje su modelirale istarsku stvarnost nakon propasti Mletačke Republike. Ime i djelo Pietra Predonzanija u drugoj je polovici 19. stoljeća, poslije njegove smrti, prešućivano zbog nacionalno-političkih i nacionalno-ideoloških razloga. U doba buđenja nacionalne svijesti istarskih Talijana, a potom i jačanja ideja o talijanskom obilježju istočnojadranskih područja, književna, publicistička i politička stajališta generalnog vikara porečke biskupije nisu nailazila na odobravanje talijanskoga građanskoga staleža i njegove intelektualne elite. Iako je svećenik Predonzani uživao veliki ugled i poštovanje vjernika biskupije, on se, ne čineći razliku između onih talijanskoga/venetskog i hrvatskoga/čakavskog kulturnog kruga, nije uklapao u ideje koje su tada poticali, primjerice, Carlo Combi, Carlo De Franceschi, Tommaso Luciani. Predonzani je kao svećenik djelovao u Poreču vjerojatno potkraj biskupovanja Motovunca Francesca Polesinija (1778.-1819.), zatim za osamogodišnjega razdoblja kada na toj stolici nije bilo biskupa, te kada je na čelu dijeceze došao Antonio Peteani (1827.), u čije je doba (9. svibnja 1830.) porečka biskupija pripojena puljskoj. Peteani će upravljati porečkom i puljskom biskupijom do svoje smrti 1857., kada ga je zamijenio biskup Juraj Dobrila. Dvije osnovne ideje prožimaju biće svećenika Pietra Predonzanija: odanost Crkvi i odanost Monarhiji (uz obožavanje carsko-kraljevske obitelji). Svojim sveukupnim zalaganjem, Predonzani je uspio prevladati i nadvisiti mnoge neinventivne, shematske i "konzervativno-okoštale" ideje, nazočne u stvarnosti istarskoga "Ottocenta", napose one suprotstavljene idejama materijalnoga napretka. Unatoč nekim stajalištima - koje i nije moguće ocijeniti negoli prilagođenim ideologiji i imaginarijima doba u kojem je živio i djelovao - Predonzanija treba svrstati u onaj niz ličnosti koje su težile uključivanju Istre u gospodarski, poglavito ratarski, razvijene regije Habsburškog Carstva i Europe uopće. Ratarstvo i sveukupna poljoprivredna proizvodnja, sukladno Predonzanijevim poistovjećivanjem s načelima fiziokrata, temelj je gospodarskog napretka svakog društva. Ta je načela moguće ostvariti, smatra on, promjenom istarskih prilika i uz pomoć dvaju učinkovitih čimbenika: primjenom dostignuća unutar agrarne znanosti i duhovnim zalaganjem seoskih župnika, "vječnih učitelja priprostoga puka". U punom i doslovnome smislu riječi "praktično ratarstvo zaslužuje biti naučeno", pa je to saznanje Predonzani u svojemu djelu pretvorio u obnoviteljske i promicateljske teze koje čine sadržaj njegove knjige. Nastale poslije velike europske pandemije i istarske epidemije gladi, Predonzanijeve su upute za unaprjeđenje ratarstva trebale osigurati stanovništvu veće prinose sa zemlje i pridonijeti boljoj opskrbi. Nove su poljoprivredne kulture i nove metode obrađivanja zemlje, uzgoja vinove loze i maslina, neprijeporno povećale proizvodnju, ali su godine gladi i dalje povremeno ugrožavale istarsko stanovništvo, zadržavale razinu pothranjenosti, smanjivale radnu sposobnost, a u akutnim krizama povećavale smrtnost. Ta činjenica svjedoči da su ostale neprevladane, te da su i u drugoj polovici 19. stoljeća izazivale traumatične i dramatične situacije one iste okolnosti za koje je istarski fiziokrat, svećenik i ratarski pisac-pragmatik Pietro Predonzani, ponudio konkretna i učinkovita rješenja.

Pietro Predonzani, Istra, Poreč, 19. stoljeće, ratarstvo

nije evidentirano