Napredna pretraga

Pregled bibliografske jedinice broj: 300478

Nasilje nad ženama u obitelji - teološko-pastoralni vid


Rebeka Anić
Nasilje nad ženama u obitelji - teološko-pastoralni vid // Nasilje nad ženama. Teološko-pastoralni vid / Vuleta, Bože (ur.).
Split: Franjevački institut za kulturu mira, 2006. str. 17-97


Naslov
Nasilje nad ženama u obitelji - teološko-pastoralni vid
(Violence over women in families - theological-pastoral aspect)

Autori
Rebeka Anić

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni

Knjiga
Nasilje nad ženama. Teološko-pastoralni vid

Urednik/ci
Vuleta, Bože

Izdavač
Franjevački institut za kulturu mira

Grad
Split

Godina
2006

Raspon stranica
17-97

ISBN
953-6482-16-9

Ključne riječi
Žene, obitelj, nasilje, tjelesno nasilje, psihičko nasilje, ekonomsko nasilje, seksulano nasilje, strukturalno nasilje, bračna i obiteljska savjetovališta, počinitelji nasilja, PTSP, brak, vjera, rastava, praštanje, žrtva, zaručnički tečajevi, muškarci
(Women, family, violence, physical violence, psychical violence, economic violence, sexual violence, structural violence, matrimony and family guidance center, violence committer, PTSP, marriage, faith, divorce, forgiving, victim, spousal courses, men)

Sažetak
Namjera je članka pobuditi teološko-pastoralnu raspravu o obiteljskome nasilju pod rodnim vidom. U svrhu snimanja stanja i uočavanja prijepora s kojima bi se teološko-pastoralno valjalo suočiti, autorica je razgovarala s djelatnicama/volonterkama crkvenih i nevladinih udruga za pomoć žrtvama obiteljskoga nasilja kao i sa žrtvama obiteljskoga nasilja iz raznih krajeva Hrvatske. Ishod razgovora prikazan je u prvom dijelu članka. U drugome dijelu članka donose se pastoralno-teološki izazovi proizišli iz tih razgovora. Ukazuje se na potrebu upoznavanja pastoralnih djelatnika/ca s tzv. mitovima o nasilju, dinamikom zlostavljanja u obitelji, međugeneracijskim prijenosom nasilja u obitelji, obilježjima žrtava i počinitelja partnerskoga nasilja, psihološkim profilom zlostavljača te načelima djelotvorne komunikacije sa zlostavljanom ženom. Riječ je i o otvaranju novih savjetovališta i kuća-skloništa za žrtve obiteljskoga nasilja, o pastoralnoj brizi za počinitelje nasilja, osobito za žene i muškarce oboljele od PTSP-a. Ukazuje se na potrebu boljega načina provođenja zaručničkih tečajeva i pastoral braka i obitelji. Izdvojene su i neke teološke teme koje se smatraju važnima za promišljanje nasilja nad ženama. Još uvijek prisutno mišljenje da je žena kao osoba manje vrijedna od muškarca izazov je teološkoj antropologiji i učenju da je žena slika Božja jednako kao i muškarac sa svim posljedicama koje proizlaze iz stvorenosti čovjeka na sliku Božju. Komplementarni model odnosa među spolovima uglavnom završava u modelu subordinacije žene, što zahtijeva teološko-pastoralno vrednovanje toga modela i moguću zamjenu modelom uzajamnosti koji u svojoj teološkoj antropologiji zastupa i Ivan Pavao II. Potrebno je novo teološko vrednovanje žrtve i patnje koju žene trpe u nasilničkim odnosima. Upozorava se na ćudorednu odgovornost svakoga pojedinca za oblikovanje i opstojnost struktura koje omogućavaju strukturalno nasilje nad ženama. Postavljeno je pitanje imperativnoga traženja oprosta od žrtava. Skreće se pozornost na krivo poimanje među vjernicima da brak daje pravo jednome supružniku da gospodari tijelom i spolnošću drugoga supružnika ne uzimajući u obzir njegove želje i potrebe. U odnosu na crkveno pravo, autorica uočava da se žrtvama obiteljskoga nasilja prešućuje zakonska mogućnost rastave uz trajanje ženidbenoga veza i postavlja tezu da to može biti iz nedostatnoga poznavanja težine stanja u kojemu se žrtva nalazi, kao i iz straha da se pastoralne djelatnike/ce ne optuži da nedostatno štite obitelj. Treći dio članka obrađuje prijepor nasilja u obitelji pod rodnim vidom, dotično prijepor nasilja u obitelji nad ženama a potom prijepor nasilja u obitelji nad muškarcima. Takvim se pristupom želi omogućiti bolje uočavanje posebnosti i jednoga i drugoga nasilja, što se smatra preduvjetom uspješnoga rješavanja ovoga prijepora. U zaključku članka ističe se važnost rješavanja nasilja nad ženama u obitelji. Tumačenje nasilja teorijom učenja a ne dosadašnjim, biologističkim teorijama, znači obvezu da se radi na razgradnji svega što omogućava stvaranje i održavanje kulture nasilja u međuljudskim odnosima općenito i rodnim odnosima posebno. Prema razlikovanju prevencije od nasilja na tercijalnu, sekundarnu i primarnu prevenciju, zaključuje se da je u Hrvatskoj prisutna tercijalna prevencija (pomoć žrtvama i počiniteljima osobnoga nasilja), da je sekundarna prevencija (učenje načina ponašanja u situacijama koje bi mogle postati nasilničke) tek u nastajanju a da za primarnu prevenciju (razgradnja strukturalnoga nasilja) nedostaje potrebne kritičke svijesti. Budući da je za primarnu prevenciju važan kritički odnos prema strukturalnim oblicima nasilja, a strukturalne oblike nasilja u obitelji teško se prepoznaje bez uključivanja pojma roda, autorica je mišljenja da je nužno prihvatiti rod kao analitičku kategoriju, ukoliko se želi započeti primarnu prevenciju od nasilja.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Teologija



POVEZANOST RADA


Autor s matičnim brojem:
Jadranka Rebeka Anić, (277285)