hrvatski

Evolucijska epistemologija i problem hipotetičkog realizma

Rad tematizira problem hipotetičkog realizma u okvirima nekih verzija evolucijske epistemologije 20. stoljeća. U prvome se poglavlju prikazuje osnovne tendencije tradicionalne epistemologije, prije svega isticanje ideje utemeljenja ili opravdanja, a potom se analizira razloge suvremenog slabljenja ove ideje, posebice razloge koji su uslijedili iz Quineove kritike logičkog empirizma i njegova iniciranja ideje naturalizirane epistemologije. U drugome se poglavlju prikazuje povijest ulaska evolucijskih ideja u teoriju spoznaje, nako čega se analizira osnovna shvaćanja petorice uglednih evolucijskih epistemologa (K. Lorenza, D.T. Campbella, R. Riedla, F.M. Wuketitsa i G. Vollmera). Treće poglavlje otvara središnje pitanje rada: je li u okvirima evolucijske epistemologije moguće zastupati hipotetički realizam, odnosno poziciju koja – prema jednoj formulaciji – obuhvaća (a) tezu da je sva spoznaja hipotetička ili falibilna i (b) tezu da postoji realan svijet koji je neovisan o našoj svijesti i koji je djelomično spoznatljiv i objašnjiv pomoću percepcije, mišljenja i intersubjektivne znanosti. Slijedi analiza nekih evolucijskih argumenata za hipotetički realizam, od kojih se jedan dobar dio svodi na tzv. argument iz preživljavanja (u smislu da objektivnost spoznaje neke jedinke implicira njezino lakše preživljavanje i razmnožavanje). Ističe se da ovi argumenti nisu održivi jer ne razlučuju adekvatno realizam od pragmatizma spoznaje kao i to da, u nekim verzijama, zapadaju u kružno zaključivanje. Alternativni argument evolucijskih epistemologa za hipotetički realizam tema je četvrtog poglavlja. Pritom je njihov naglasak na znanstvenoj spoznaji, a osnovna tvrdnja im glasi da znanost nadilazi obično znanje koje je korisno za preživljavanje i ulazi u područje objektivne ili transsubjektivne spoznaje. Hipotetički realizam – posebice teza o objektivnosti spoznaje – zagovara se na osnovi razvoja i navodnog napretka znanosti i na osnovi razlikovanja različitih tipova evolucije: kulturne i znanstvene (lamarkovske) i organske (darvinovske). Međutim, u radu se pokazuje da podjela na lamarkovsku i darvinovsku evoluciju nije upotrebljiva u mjeri u kojoj se to nerijetko pretpostavlja, dok se ključni protuargumenti (znanstvenom) zagovaranju hipotetičkog realizma oslanjaju na argument iz pododređenosti teorija, zatim na neteleološko ustrojstvo i sporost procesa evolucije te, na koncu, na problem optimizacije i neadaptivne evolucije. Nakon razmatranja dva zanimljiva pokušaja spašavanja hipotetičkog realizma evolucijske epistemologije (u obliku konstruktivizma i tzv. miješanog realizma) na kraju se ističe da pretpostavka hipotetičkog realizma veoma prirodno prati evolucijsku epistemologiju, ali da nije dokaziva u njezinim vlastitim okvirima.

Teorija evolucije; evolucijska epistemologija; hipotetički realizam; objektivnost spoznaje

nije evidentirano