hrvatski

O raspravama okruglog stola u Zagrebu iz 1989. i 1990. godine na temu terminalnih stadija neuromuskulranih bolesti

Autorica vadi iz prijepisa magnetofonskog snimka rasprava vrlo vrijedne ideje. One su bile poticaj za niz akcija koje je kasnije ostvarila sa konačnim ciljem da stvori utočište za bolesnike od Amiotrofične lateralne skleroze u njihovom finalnom stadiju. Koncept četvrtog dana III simpozija se djelomično osniva na ovim idejama. Posebno naglašava misao prof. Pozaića "Ne možemo u ime humanizma ubiti čovjeka" i ideju doc Langa "Liječnici ne mogu reći kako je normalno da im je potrebno šest sati da bi izvršili jednu operaciju, a da je dovoljno samo pet minuta sjediti sa bolesnikom kako bi mu se priopćilo da će živjeti ili ne...". Ideje koje su razvijane krajem osamdesetih i bile odraz već afirmiranog svjetskog hospicijskog pokreta., nisu naišle na razumjevanje ni zagrebačkog Medicinskog fakulteta, ni Instituta za tumore. Da li je sada deset godina kasnije bolje? Mislim da nije.

Zagreb; Hrvatska; terminalni stadij; komunikacija; pasivna eutanazija; hospicijski pokret

nije evidentirano