hrvatski

Oton Kučera

Profesor, prirodoslovac, astronom, promicatelj prirodnih znanosti i vrlo agilan i plodan pisac. Autor nekoliko udžbenika iz fizike za srednje škole te niza znanstveno-popularnih djela iz fizike, astronomije i elektrotehnike. Rođen 31.12. 1856. (a u knjigu rođenih upisan 1 siječnja 1857.) u Petrinji, kao prvo od trinaestoro djece Franje Kučere. Oca, učitelja, služba je odvela iz Petrinje u Otočac, gdje je Oton proveo djetinjstvo i završio pet razreda osnovne škole, a zatim školovanje nastavio u Senju. Iz Senja u Otočac i obratno Oton je putovao preko Velebita, na tim prelascima, zavolio je Velebit, planine i zvjezdani svod, što ga je pratilo tijekom cijeloga njegovog života. Školovanje je nastavio je u Vinkovcima gdje je maturirao 1873. godine. Kao odličnom i nadarenom učeniku dodijeljena mu je krajiška stipendija za nastavak školovanja. Odlazi u Beč gdje studira matematiku, fiziku i astronomiju kod čuvenih J. Stefana, L. Boltzmanna i J. Loschmidta, a usavršava se u astronomiji na Bečkoj zvjezdarnici (kod K. von Littrowa). Nakon studija, rodoljublje i obiteljski razlozi doveli su ga natrag u Vinkovce i samo s 19 godina počinje predavati u vinkovačkoj gimnaziji i nakon dvije godine polože i profesorski ispit u Beču. Tri godine kasnije objavljuje svoje prve stručne radove. Uz glavne utemeljitelje, Spiridiona Brusinu i Gjuru Pilara, uključuje se u osnivanje Hrvatskoga naravoslovnog (danas prirodoslovnog) društva u Zagrebu, krajem 1885. godine. Već u prvom broju njenog glasila, Glasnik iz 1886. godine, objavljuje članak Čovjek i prirodna znanost, o razvoju prirodnih znanosti. Premješten je za profesora u Požegu i tamo započinje njegov znanstveno-popularizatorski rad, kojem je ostao vjeran sve do smrti. Osnovao je i prvu školsku zvjezdarnicu u Požegi. 1892. godine tiskana je mu je prva znanstveno-popularna knjiga Crte o magnetizmu i elektricitetu. 1892. godine Kučera odlazi u Zagreb gdje počinje njegovo najplodnije razdoblje stvaralaštva. Djelovao je na Realnoj gimnaziji gdje je uredio prvi suvremeni kabinet za fiziku, 1893. godine. Iste godine iz tiska je izašla njegova knjiga Vrieme - crtice iz meteorologije, a tri godine kasnije i znanstveno-popularno astronomsko djelo Naše nebo, koja je 1995. godine doživjelo svoje četvrto izdanje. Godine 1899. objavio je udžbenik « ; Fizika za niže razrede, s dodatkom iz astronomije i kemije» ; i promoviran je za doktora znanosti na Sveučilištu u Zagrebu, tezom o Marinu Getaldiću (prva teza iz povijesti egzaktnih znanosti kod nas). Potom postaje predavač više matematike i teorijske fizike s mehanikom na Šumarskoj akademiji u Zagrebu, gdje je predaje sve do umirovljenja, 1915. godine. Na Šumarskoj akademiji uveo je dvogodišnji geodetski tečaj iz kojeg je izrastao i današnji Geodetski fakultet u Zagrebu. Godine 1902. tiskan je njegov udžbenik « ; Eksperimentalna fizika za više i srednje i njima slične škole» ; , a iste godine je, na njegov poticaj, u okviru Hrvatskoga prirodoslovnog društva, osnovana Astronomijska sekcija, te je inicirao utemeljenje Zvjezdarnice 1903. godine i prihvatio posao ravnatelja. Iste godine iz tiska izlazi njegova knjiga Valovi i zrake, a 1907. prevodi udžbenike: J. Scheiner, Uredba svemira i I. Walentin, « ; Fizika za više razrede srednjih škola» ; . Bio je aktivan i na mnogim drugim poljima: predsjednik je prvoga radio kluba, od 1908. do 1911. predsjednik je društva srednjoškolskih profesora, redoviti predavač na Zagrebačkom pučkom sveučilištu, na kojem su njegova predavanja bila vrlo rado slušana. Umro je u Zagrebu 29. prosinca 1931. godine. Oton Kučera je dao ogromandoprinos odgoju mnogih ljubitelja astronomije i istraživača osobno, stoga je prvi numerirani asteroid Zvjezdarnice Višnjan, otkriven 22. svibnja 1996. godine, imenovan njemu u čast, (7364) Otonkucera.

Kučera; biography

nije evidentirano