hrvatski

Viški govori i kulturni identitet mladih na otoku Visu

Suvremeni procesi otvaranja i transformacije nekad izoliranih lokalnih kulturnih i jezičnih zajednica posebno su intenzivni na jadranskim otocima čija transformacija od malih, samoodrživih entiteta u uslužno orijentirana središta turizma uzrokuje promjene u društvenoj strukturi, kulturnim vrijednostima i tradicionalnim dijalektima izloženima sve jačem utjecaju standardnog i drugih jezika. Kako su jezici istodobno sredstva komunikacije i snažni oblici označavanja kulturnog identiteta, progresivne promjene u jeziku imaju središnju ulogu u transformaciji kulture i identiteta. Može se pretpostaviti da izloženost mladih novim mogućnostima, vrijednostima i iskustvima izvan njihove lokalne zajednice, uz nestajanje tradicionalnih djelatnosti i iskustava koja su još ugrađena u sjećanja starije generacije, pridonose osjećaju identifikacije s širom nacionalnom i globalnom zajednicom, uz slabljenje normi i sankcija povezanih s ulogom lokalnih idioma u kulturnom identitetu zajednice. Istraživanje provedeno u osnovnim i srednjim školama otoka Visa usmjereno je na razmatranje utjecaja simboličke funkcije standardnog hrvatskog jezika na promjene i vitalnost viških govora kao pokazatelja lokalnog/regionalnog identiteta, kroz svakodnevnu komunikacijsku praksu pripadnika lokalnih govornih zajednica i ispitivanje njihovih stavova prema materinjem idiomu i standardnom jeziku. Rezultati empirijskog istraživanja pokazuju da lokalni i regionalni aspekti identifikacije zauzimaju kod većine ispitanika rodjenih na otoku važnije mjesto nego nacionalni. Unatoč percipiranom prestižu standardne varijante u edukacijskom procesu i prevladavajućim odnosima moći, mladi otoka Visa doživljavaju lokalne idiome kao snažne simbole grupne solidarnosti i kolektivnog identiteta koji njihovu zajednicu razlikuju od doseljenika ili drugih zajednica.

lokalni idiom, identitet, kulturni kapital

nije evidentirano