hrvatski

Spolno prenosive bolesti i urinarne infekcija u bolničkoj i primarnoj zdravstvenoj zaštiti - putovi za rješenje problema

2005. godini u Republici Hrvatskoj u obiteljskoj medicini i djelatnosti za zdravstvenu zaštitu dojenčadi i male djece zabilježeno je 205, u djelatnosti za zdravstvenu zaštitu žena 97.003 spolno prenosivih bolesti, a ukupno 70 prijava pristigla je u epidemiološku službu. U istoj godini spolno prenosive bolesti bile su uzrokom ukupno 1259 hospitalizacija (skupa s hepatitisima B), odnosno 483 hospitalizacije bez hepatitisa B. Zabilježeno je i 246.353 cistitisa (približno 2, 8 % od ukupnog broja utvrđenih bolesti i stanja). Na temelju ukupnog broja utvrđenih spolno prenosivih bolesti zabilježenih u ordinacijama za zdravstvenu zaštitu žena (97.003) moglo bi se zaključiti da je u 2005. godini zabilježeno da je prosječno najmanje 6, 5% osiguranika u dobi od 15-64 godina bolovalo od spolno prenosivih bolesti (procjena). Ovaj udio dobiven je kada je broj STD u žena pomnožen s 2 (194.006), a udio izračunat na populaciju od u 2.969.981 osoba u dobi od 15 do 64 godine, prema popisu stanovništva od 2001. godine. Prema anketi provedenoj u 5 ordinacija obiteljske medicine, najvažniji problemi u radu s oboljelima od STD u djelatnostima primarne zdravstvene zaštite su: – prijam i prelazak u skrb kod drugog liječnika oboljelih od STD bez obavijesti – prejako izražen strah od zaraze kod dijela medicinskih djelatnika, – nemogućnost zaštitite supružnika i stalnog partnera oboljelih, – nedostatna komunikacija između liječnika i bolesnika i između svih liječnika koji skrbe o oboljelome, – nekooperativnost bolesnika osim u slučaju komplikacija, – socijalni problemi, nezaposlenost, – negativna rješenja invalidskih komisija (AIDS), – obveza (algoritam) testiranja na hepatitis, AIDS itd. – nepostojanje posebnog dobro osmišljenog zdravstvenog odgoja za ugrožene skupine. – Teško se postiže suradnja i liječenje oba (svih) partnera, što je osnovno pravilo liječenja STD, Nedolazak na kontrole, u kombinaciji s promjenom partnera rezultira gubitkom kontinuirane skrbi o oboljelima, – Muškarci se javljaju na liječenje u pravilu samo kada su potaknuti od stalnog partnera s kojim su u čvrstoj/bračnoj vezi, – Doktori obiteljske medicine nisu dovoljno informirani o oboljelima u svojoj populaciji. Postoji nepovjerenje bolesnika u tim primarne zaštite. – bolesnici koji su u pasivnoj fazi bolesti ili ako se drugdje liječe u pravilu ne obavještavaju izabranog doktora o svojoj bolesti. – Antibiotsko liječenje često se ne provodi do kraja nego samo dok su izraženi simptomi. Tu je također vrlo izražen problem neustrajnosti, neusklađenosti, nekompletnosti i nemogućnost obuhvata oba (svih) partnera – Dobiveni epidemiološki podaci nekonzistentni su i ukazuju na &laquo ; podregistraciju&raquo ; u odnosu na razvijene europske zemlje, što može ukazivati ili na slabiju dijagnostiku (slabiji obuhvat rizičnih i ugroženih skupina), i/ili na to da za dio oboljelih koji se liječi drugdje, doktori primarne zdravstvene zaštite nemaju zabilježenu ovu bolest i/ili na nepridržavanja obvezama bilježenja podatka o utvrđenim bolestima i stanjima – Doktori primarne zdravstvena zaštite ne mogu provoditi sveobuhvatnu skrb nad oboljelima i zdravima ako nemaju podatke i informacije o oboljelima od STD i ne sudjeluju aktivno u njihovu liječenju. Poboljšanja se mogu postići jedino: o Poboljšanjem uvjeta rada (edukacija, kompjutorizacija, internetizacija, umrežavanje). Razvijanjem, poticanjem i ulaganjem u informacijske i komunikacijske tehnologija (oprema, softveri) te znanja, vještine i pristupe o Povezivanjem u projektne skupine te tehnološkim i cehovskim s mrežom županijskih zavoda za javno zdravstvo, proširivanjem projektnih timova s potrebnim stručnjacima iz drugih specijalnosti o Korištenjem jedinstvenog informacijsko komunikacijskog sustava PZZ, standardizacijom podataka i informacija koje se bez izravnog sudjelovanja zdravstvenih djelatnika i ustanova automatski prikupljaju i primarno obrađuju (HL7, CEN TC 251, xml, ICPC-2). o Mjerenjem rezultata i ishoda o Promjenom kulture (filozofije, načina zajedničkog rada) cijele organizacije. Razvijanje kulture edifikacije svoje struke, projekata, kolega, konkurencije i protivnika, zamjenom postojeće kombinacije kuknjave i samohvalisanja s kombinacijom prepoznavanje pozitivnih tuđih rezultata i dobrih i loših svojih rezultata.

STD; primarna zdravstvena zaštita; bolnice; informatizacija; povezivanje

nije evidentirano