hrvatski

Crkvenoslavenizmi u književnojezičnoj koncepciji Frana Kurelca

Iz Kurelčevih je tekstova razvidno da je on u potku svog književnog jezika sustavno ugradio i stanovitu mjeru crkvenoslavenizama, odnosno odrednica crkvenoslavenskog jezika hrvatske redakcije. Taj se hrvatski književnojezični tip realizirao samo u pisanom obliku u tekstovima liturgijskog sadržaja ili je bio sastavnicom hibridnog književnojezičnog modela kakvim su pisani polusvjetovni i svjetovni tekstovi hrvatskog srednjovjekovlja. U tekst se prije analize Kurelčeva jezika definira crkvenoslavenizam kao pojam, u odnosu prema općeslavenskom književnom jeziku i u odnosu prema hrvatskom jeziku do konca 14. stoljeća. Crkvenoslavenizmi se u Kurelčevu književnojezičnom konceptu mogu izlučiti na svim jezičnim razinama: fonološkoj, morfološkoj, sintaktičkoj i leksičkoj. Specifičnost je crkvenoslavenizama, međutim, u tome što ih je moguće definirati tek po sekundarnoj razini ostvaraja: po pisanom obliku, odnosno po grafijsko-ortografskom liku koji prikriva ostale planove, prije svega fonološki. Drugim riječima, morfonološko pravopisno načelo koje je uspostavljeno za crkvenoslavenski jezik i u njemu, najizrazitiji je crkvenoslavenizam u ukupnoj svijesti i praksi hrvatskog književnog jezika svih njegovih stilizacija. Razlika je između Kurelca i ostalih jezikoslovaca njegova vremena u dosljednosti primjene morfonološkog načela. Fran Kurelac je u svoj književnojezični koncept ugrađivao crkvenoslavenizme promišljeno, držeći ih oznakama stilski visoka i odnjegovana jezika naših predaka.

hrvatski književni jezik; književnojezična koncepcija; crkvenoslavenizmi; Fran Kurelac; Riječka filološka škola

nije evidentirano