hrvatski

Vrijednosne preferencije kao determinante ekološkog ponašanja u Hrvatskoj

U tekstu se pošlo od pretpostavke da su ekološki procesi kulturne činjenice, tj. da se okoliš i problemi vezani uz njega ne percipiraju objektivno, već da ih se kognitivno prerađuje i vrednuje, pri čemu tu percepciju određuju društveni faktori. Na temelju takvog određenja analizira se značenja dvaju koncepata, ekološke svijesti i ekološkog ponašanja, koje se, potom, dovodi u vezu s promjenama općih perceptivnih i vrijednosnih obrazaca koji strukturiraju ljudsko djelovanje. U drugom dijelu članka, nakon što se na reprezentativnom uzorku punoljetnog stanovništva Hrvatske empirijski utvrdilo strukturu središnjih vrijednosnih opreka, pošlo se od hipoteze da su ustanovljene vrijednosne dihotomije statistički značajne determinante ekološkog ponašanja. Statističku potvrdu ove relacije provjeravalo se pomoću multiple linearne regresijske analize. Pokazalo se da pretpostavljeni model vrijednosnih opreka ima vrlo ograničenu prediktivnu moć, tj. da je njegov doprinos u tumačenju ekološkog ponašanja hrvatskih građana razmjerno skroman. Završni dio teksta upućuje zaključku kako ekološko ponašanje nije oblikovano u području političkih i religijskih sučeljenosti, već je izraz opreke materijalističkih i postmaterijalističkih vrijednosti, odnosno kulturne sfere društva.

religiozne; stranačke i vrijednosne preferencije; ekološka svijest; ekološko ponašanje

nije evidentirano