hrvatski

Serumski tireoglobulin i radiojodna scintigrafija cijelog tijela u praćenju bolesnika s diferenciranim karcinomom štitnjače.

Ovo prospektivno istraživanje provedeno je kako bi se stekla objektivna procjena vlastitih iskustava u primjeni određivanja serumskog tireoglobulina i radiojodne scintigrafije cijelog tijela u liječenju i praćenju bolesnika s diferenciranim karcinomom štitnjače nakon totalne tireoidektomije. Istraživanjem je obuhvaćeno ukupno 76 bolesnika s diferenciranim karcinomom štitnjače koji su klinički praćeni najmanje šest mjeseci. U svih je bolesnika učinjena totalna tireoidektomija, koju je slijedila ablacija ostatnog tkiva radioaktivnim jodom (131-J). Ovisno o kliničkom stupnju uznapredovalosti bolesti bolesnici su retrogradno podijeljeni u tri skupine: prvu skupinu činilo je 56 bolesnika koji u trenutku postavljanja dijagnoze nisu imali ni lokalnu ni udaljenu diseminaciju bolesti; drugu skupinu činilo je 15 bolesnika u kojih je dijagnosticirana limfogena diseminacija karcinoma u regionalne limfne čvorove vrata; a treću skupinu činilo je 5 bolesnika u kojih su u trenutku postavljanja inicijalne dijagnoze također dijagnosticirane i metastaze u udaljene organske sustave (pluća, kosti ili oboje). Tireoglobulin u serumu svih bolesnika mjeren je imunoradiometrijski (IRMA) pomoću istog komercijalnog testa, a izmjerene vrijednosti smatrane su patološkima kada su prelazile razinu od 5 ng/ml. Scintigrami cijelog tijela snimani su 4 tjedna nakon obustave hormonske supresijske terapije L-tiroksinom i kada je serumska razina TSH prelazila 30 mU/L. Bolesnici su snimani 72 sata nakon oralne aplikacije 5 mCi (185 MBq) aktiviteta 131-J, odnosno 5 - 7 dana nakon terapijske aplikacije 131-J (u rasponu od 80 - 120 mCi; 2,96 - 4,44 GBq). U dijagnosticiranju regionalne ili udaljene diseminacije diferenciranog karcinoma štitnjače utvrđena je osjetljivost tireoglobulinskog testa (u uvjetima hipotireoze) od 85%, specifičnost od 86% i točnost od 86%. U našem su istraživanju povišene razine tireoglobulina izmjerene u 85% bolesnika s regionalnom ili udaljenom diseminacijom; dok je scinitigrafski nalaz bio pozitivan u njih 75%. Važno je međutim istaknuti kako su istovremeno 3 bolesnika sa scinitigrafski nefunkcionalnim regionalnim metastazama imali također i negativni tireoglobulin. Ukupno gledano u naših smo bolesnika utvrdili osjetljivost radiojodne scintigrafije u detekciji udaljenih metastaza od 75%, uz specifičnost od 100% i točnost od 93%. Naši rezultati ukazuju kako ni mjerenje tireoglobulina ni radiojodna scintigrafija sami po sebi nisu dovoljno pouzdani za detekciju metastatske bolesti u bolesnika s diferenciranim karcinomom štitnjače nakon totalne tireoidektomije i ablacije ostatka s 131-J. Stoga zaključujemo kako dvije metode nadopunjuju jedna drugu te preporučamo njihovu kombiniranu primjenu u praćenju liječenih bolesnika s diferenciranim karcinomom štitnjače.

karcinom štitnjače; tireoglobulin; scintigrafija; nuklearna medicina

nije evidentirano