Napredna pretraga

Pregled bibliografske jedinice broj: 291208

Institucije državne uprave Republike Hrvatske od 1990. do 2004. godine


Heđbeli. Živana
Institucije državne uprave Republike Hrvatske od 1990. do 2004. godine 2007., doktorska disertacija, Filozofski fakultet, Zagreb


Naslov
Institucije državne uprave Republike Hrvatske od 1990. do 2004. godine
(Institutions of the government administration of the Republic of Croatia from the year 1990 to the year 2004)

Autori
Heđbeli. Živana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Filozofski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
20.01

Godina
2007

Stranica
469

Mentor
Boras, Damir

Ključne riječi
Republika Hrvatska; povijest; uprava; institucije; povijest institucija; stvaratelji gradiva; arhivista znanost
(Republic of Croatia; history; government; institutions; history of institutions; creators of records; archival science)

Sažetak
Predmet radnje je povijest institucija državne uprave Republike Hrvatske u razdoblju od 1990. g., osamostaljivanja RH, do 18. lipnja 2004. g. kada Europsko vijeće promiče RH u službenog kandidata za članstvo u Europskoj uniji. Rad obuhvaća institucije političkog sustava RH: Sabor, Predsjednika Republike, Vladu RH i tijela državne uprave. U uvodnom su dijelu definirani ciljevi i zadaci istraživanja, objašnjeni osnovni pojmovi, terminologija i dan problemski okvir unutar kojeg se temu istražuje, određene vremenske granice istražene teme, kao i ograničenje na tijela državne uprave u strogom smislu te riječi. Radnja ne obuhvaća tijela s javnim ovlastima, ni snage civilne i vojne obrane i policije. Osnovno je polazište kako je poznavanje povijesti i djelokruga rada određene institucije polazna točka cjelokupnog rada arhiva i arhivista, te pružanja preciznih i smislenih znanstvenih informacija korisnicima arhivskoga gradiva. Zadatak je arhivske znanosti proučavanje ustrojstva i funkcija onih tijela iz čijeg je rada i djelovanja nastalo arhivsko i registraturno gradivo, a poznavanje povijesti institucija preduvjet je svakog arhivskog stručnog rada. U hrvatskoj se arhivistici o ovoj temi do sada nije pisalo, a nešto podataka može se naći na web stranicama Vlade RH, Središnjeg državnog ureda za upravu i HIDRA-e. Drugo se poglavlje bavi, na temelju objavljenih pravnih izvora i literature, kontekstom u kojem djeluju institucije državne uprave RH. Dana je povijest osamostaljivanja i razvoja RH, promjene Ustava RH koje direktno određuju nazive najviših institucija i djelokrug njihove nadležnosti. Na temelju objavljenih, relevantnih pravnih propisa prikazan je sustav i promjene državne uprave, te promjene ustrojstva i djelokruga ministarstava i državnih upravnih organizacija u cjelini, kao i propisi o dužnosnicima, službenicima i namještenicima. U trećem se poglavlju obrađuju razvoj, legislativa i nadležnosti Hrvatskog Sabora i njegovim vijeća, odnosno domova, Vlade RH i svakog Vladinog ureda i nekoliko komisija, Predsjedništva/Predsjednika RH, njihova organizacija i tijela u sastavu. Određeni su datumi i relevantni zakoni promjena naziva tijela, dane nadležnosti i promijene nadležnosti, tijela u sastavu i njihove promijene, osnivanja i ukidanja. Četvrto se poglavlje bavi razvojem, relevantnom legislativom i nadležnostima ministarstava, njihovom organizacijom i tijelima u sastavu. Pojedinačno je obrađeno svako do sada postojeće ministarstvo, određeni su datumi i relevantni zakoni, promjena naziva ministarstva, ukidanja i osnivanja, dane njegove nadležnosti i promijene nadležnosti, tijela u sastavu ministarstva i njihove promijene, osnivanja i ukidanja. U petom su poglavlju pojedinačno obrađene sve do sada postojeće državne upravne organizacije i središnji državni uredi, određeni su datumi i relevantni zakoni promjena naziva institucija, ukidanja i osnivanja, dane njihove nadležnosti i promijene nadležnosti, tijela u sastavu institucije i njihove promijene, osnivanja i ukidanja. Šesto se poglavlje bavi državnom upravom u županiji, gradu, općini, kao i raznim tijelima koja nisu središnja tijela državne uprave ili uredi Vlade, ali obavljaju poslove izvršne i upravne vlasti. U cjelini su prikazani relevantni zakoni i promijene vezani uz lokalnu i područnu (regionalnu) upravu i samouprave – općine, gradove, županije, kao i u jednom razdoblju – kotare, te njihove nadležnosti. U sedmom su, završnom, poglavlju sažeti rezultati istraživanja. Nakon demokratskih promjena 1990. g. RH je doživjela snažne, političke, gospodarske i socijalne promjene. Ustavom od 22. prosinca 1990. g. RH uspostavljena je kao jedinstvena i nedjeljiva demokratska i socijalna država. Jedno od temeljnih načela Ustava je načelo diobe vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudbenu. Sabor je predstavničko tijelo građana i nositelj zakonodavne vlasti, Predsjednik Republike državni poglavar, a Vlada obavlja izvršnu vlast. Domovinski rat i prognaničko-izbjeglička kriza u Hrvatskoj su započeli u proljeće 1991. g. Kriza je svoj smjer promijenila tek 1995. g. nakon oslobođenja dotad okupiranih područja akcijama Bljesak i Oluja, kada otpočinje masovni povratak prognanika i izbjeglica, kao i njihov povratak u BiH. Područje istočne Slavonije mirno je u siječnju 1998. g. predano Hrvatskoj i reintegrirano. Nakon što je ponovno uspostavljen mir, Hrvatska se suočava s kompleksnim procesom tranzicije, iz gospodarskih i društvenih odnosa koji su bili determinirani ratom, u mirnodopsko razdoblje, gospodarski razvitak i demokraciju. Revizijom Ustava u studenome 2000. g. RH je prešla s polupredsjedničkog na parlamentarni sustav. Ustavom se građanima jamči pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu. 18. lipnja 2004. g. Europsko vijeće je promaknulo RH u službenog kandidata za članstvo u EU. Osnovni je zaključak, vezano uz institucije državne uprave RH, razvijenost, odnosno složenost državne organizacija. Posebne okolnosti osamostaljivanja i razvoja RH kao države utjecali su na nastanak i razvoj institucija državne uprave. Uspostavom RH kao samostalne države Hrvatska se po prvi put našla pred zadaćom stvaranja cjelovitog, vlastitog, sustava državne uprave. Kako samostalnost znači potrebu formiranja i učvršćivanja svih dijelova upravnog sustava koji su svojstveni samostalnoj državi, RH je po svom nastanku i osnutku utemeljila institucije uprave koje u dotadašnjoj SRH nisu postojale, a koje druge suvremene države imaju. Razvoj RH iznimno je dinamičan. Ukupno gledajući, a i u pojedinim razdobljima, institucija je mnogo i one su raznovrsne. Sam broj ministarstva i zavoda varira zbog čestih promjena, kod ministarstava od četrnaest do devetnaest, kod državnih upravnih organizacija od tri do dvanaest. Institucije državne uprave pojavljuju se kao direktan odgovor na nove okolnosti, odnosno oblik svladavanja životno važnih zadaća. Svakako, kada djelatnost kojom su se bavile više nema toliko krucijalnu važnost da zahtijeva samostalno tijelo, određene se institucije gase. Razvojem društva mijenjaju se ciljevi državne uprave, njezino ustrojstvo i način rada, te se od ciljeva vlasti prelazi na ciljeve službe, tj. na djelatnosti koje služe ostvarivanju i zadovoljavanju interesa državljana. S vremenom se upravne funkcije sve više diferenciraju, tj. iz zadataka koji su u početku jedinstveni i obavlja ih jedinstvena upravna organizacija izdvajaju se pojedini dijelovi u samostalne zadatke koje obavljaju posebne organizacije, što dovodi do horizontalne i vertikalne diferencijacije uprave. Iako su institucije državne uprave samo jedan dio ukupne državno-pravne povijesti RH proučavanje njihova razvoja važno je za proučavanje osamostaljivanja i razvoja RH. Proučavanje razvoja državne organizacije ima iznimno praktičnu vrijednost za djelatnost pojedinih tijela državne i javne vlasti, posebice onih čiji temeljni zadaci i djelokrug rada zahtijevaju sustavno praćenje određenih aspekata razvoja državnih tijela. Dobar su primjer državni arhivi – ustanove za čuvanje, zaštitu, obradu i korištenje arhivskoga gradiva. Ta se važnost prvenstveno odražava u usmjeravanju istraživanja i studija k registraturnom i arhivskom gradivu fondova postojećih i ukinutih stvaratelja. Poznavanje povijesti institucija preduvjet je svakog arhivskog rada. Rad arhiva i obavljanje povjerenih im zadaća nije moguće bez potpunog i preciznog poznavanja i praćenja nastanka, razvoja i, eventualnog, ukidanja stvaratelja, odnosno svakog tijela državne uprave i svega onoga što čini sadržaj njegove djelatnosti, njegovih osnovnih zadaća. Temeljito poznavanje povijesti institucija preduvjet je razvoja arhivske znanosti. Proučavanje državne organizacije važno je i za pravo, posebice upravno. Kako do sada nije bilo djela čiji bi predmet bila povijest institucija i organizacija državne uprave RH u cjelini, od 1990. do 18. lipnja 2004. godine, opis institucija političkog sustava RH: Sabora, Predsjednika Republike, Vlade RH i tijela državne uprave će, kao sistematizirano znanje i spoznaja, poslužiti svima koji sudjeluju u radu uprave, arhivistima, upravnim pravnicima, povjesničarima, politolozima, sociolozima..., učenicima i studentima navedenih disciplina, te sadašnjim i budućim korisnicima arhivskog gradiva. Radnja daje gradivo relevantno za potpunije proučavanje velikog broja pitanja koja tvore široku problematiku razvoja RH, te uklanja potrebu da se buduća istraživanja bave cjelokupnom povijesti institucija RH, već užim, praktično značajnijim područjima. Rad omogućava i daje polazište za proučavanje ostalih tijela financiranih iz državnog proračuna – prvenstveno tijela s javnim ovlastima, odnosno svih tijela pomoću kojih RH ispunjava svoja prava i dužnosti. Radnja daje temeljno polazište za daljnji rad na izradi, bilo u klasičnom obliku, bilo u obliku baze podataka, popisa svih izvora značajnih za povijest institucija. Opis državne uprave prikazuje evoluciju RH kao države, razvojni put koji se može uspoređivati s desetljećima razvoja drugih država. Povijest institucija državne uprave odražava nastanak i specifičnosti razvoja RH u određenom društveno-povijesnom i gospodarskom kontekstu. Zadovoljenje kriterija koji su preduvjeti članstva RH u EU na određeni način znači prestanak djelokruga i ovlasti institucija političkog sustava i državne uprave koje se postojale od 1990. do 2004. g., te se one već sada u određenom smislu mogu smatrati povijesnim. Rad je popraćen bilješkama, prilozima – kazalo institucija, diplomatskih misija i konzularnih ureda, čelnika i povjerenika, popisom kratica, pravnih izvora i literature. Kazala omogućuju brzo pretraživanje tijela, odnosno prezimena osobe. U kazalu institucija navedeni su ukinuti i postojeći savjeti, komisije, povjerenstva… koji nisu pojedinačno obrađeni u radnji.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Pravo, Politologija, Informacijske i komunikacijske znanosti



POVEZANOST RADA


Projekt / tema
130-1301679-1380 - Hrvatska rječnička baština i hrvatski europski identitet (Damir Boras, )

Autor s matičnim brojem:
Živana Heđbeli, (263726)