hrvatski

Problemi elektroencefalografije u cerebralnoj smrti

O elektroencefalografiji (EEG) kao dijagnostičkome postupku utvrđivanja smrti mozga postoje kontroverzna mišljenja. Koncem 50-tih godina Mollaret i Goulon uvode EEG u dijagnostički postupak moždane smrti i od tada izoelektrični, "apotential", "nulti EEG" ili "cerebralna tišina" postaju temelj rasprava o sindromu koji nazivamo "coma depasse". Međutim, registracija takvih aktivnosti zahtijeva poštivanje vrlo strogih i precizno definiranih standarda. Moždana tišina podrazumijeva neprekidnu prisutnost izoelektričnog EEG-a niske voltaže kao rezultat prekida bio-električne aktivnosti svih populacija neurona. U interpretaciji takvog EEG nalaza neophodno je poznavati uzročne okolnosti koje su dovele ispitanika do tog stanja. Izoelektrični EEG može prethoditi kliničkoj dijagnozi smrti mozga, ali su opisani i slučajevi registracije bioelektrične aktivnosti mozga u jasnoj definiranoj slici kliničke dijagnoze smrti mozga. Liječnik čija je zadaća interpretacija izoelektričnog EEG-a u dijagnostičkom postupku smrti mozga mora imati na umu da postoji veliki broj lažno pozitivnih i lažno negativnih nalaza, koji se mogu zloupotrijebiti. Shodno tome, zaključujemo da EEG u dijagnostici moždane smrti može imati funkciju samo pomoćnog testa.

Smrt mozga; Elektroencefalografija

nije evidentirano