hrvatski

Istraživanje zone plastifikacije oko vrška pukotine

Uz pretpostavku linearno elastičnog polja naprezanja oko vrška pukotine, te imajući u vidu da je radijus zaobljenja vrška pukotine vrlo malen, dobivaju se teorijski ekstremno velike vrijednosti naprezanja na tome mjestu. Odatle bi se moglo zaključiti da bi svaka pukotinica, ma kako sićušna ona bila, neminovno vodila do loma, a kako je poznato iz iskustva u stvarnosti se to ipak ne dešava. Naime, kod duktilnih materijala kao što su npr. niskolegirani čelici, bakar, aluminij itd., doći će do plastičnog tečenja oko vrška pukotine, gdje se javlja vrlo velika koncentracija naprezanja. Ovakvo plastično popuštanje materijala razgrađuje koncentraciju naprezanja, te sprečava pojavu širenja pukotine. Ako se pak materijal u eksploatacijskim uvjetima ne može ponašati duktilno, npr. kada je napregnut na takav način da mu je ograničena sloboda plastičnog tečenja (troosno stanje naprezanja) ili kada je brzina opterećivanja vrlo visoka ( udarna opterećenja), može doći do širenja početne pukotine te do loma konstrukcije i pri relativno niskim nominalnim naprezanjima. Ovo se naročito može ispoljiti kod legiranih čelika visoke čvrstoće koji općenito imaju nisku žilavost, te ne mogu izdržati visoku koncentraciju naprezanja.

Plastična zona; vrh pukotine; duktilni materijali; lom konstrukcije

Jugoslavenski simpoziji o Teoriji plastičnosti imali su karakter međunarodnih konferencija, jer su na njima, osim znanstvenika s prostora bivše Jugoslavije, učestvovali i znanstvenici i iz drugih europskih država (npr. iz Engleske) pa čak i iz Sjedinjenih Američkih Država.