hrvatski

Sustavi konzervacijske obrade tla u Europi

Neke znanstvene spoznaje, ali još više praktične opservacije i empirija stvorile su podlogu da se već krajem 19. stoljeća, a osobito u prvim desetljećima 20. stoljeća počne na nov način razmišljati o obradi tla kao tradicionalnom mehaničkom zahvatu u fizikalni kompleks tla neposredno, te kemijski i biološki posredno. Međutim, tek razvojem nekih prirodnih znanosti nakon drugog svjetskog rata, a osobito u posljednja dva desetljeća ispunile su se i praktične pretpostave za realizaciju nekih, ranije nezamislivih koncepcija u uzgoju poljoprivrednih kultura. Time je ujedno stvorena osnova za diferencirani pristup u obradi tla. Kao logična posljedica toga javile su se i nove metode obrade tla unutar kojih konzeravcijska odnosno reducirana obrada tla zauzima središnje mjesto. Nakon određenog provjeravanja putem egzaktnih znanstvenih istraživanja, ali i posvemašnje empirije, nove metode obrade već su duboko zaživjele u praksi mnogih europskih zemalja, no s različitim uspjehom u različitim, često potpuno divergentnim ekološkim uvjetima. Ipak, mora se reći da su se one već duboko usadile i u psihu onih uzgajatelja bilja koji u ovim trendovima obrade sagledavaju ne samo njene praktične aspekte, već i one znatno sofisticiranije koje u prvi plan stavljaju brigu za očuvanje ravonteže stanišnih faktora unutar određenog agroekosustava.

konzervacijska obrada tla; Europa; pogodnost tala

nije evidentirano