hrvatski

Percepcija razvoja i okoliša

Autor iznosi rezultate empirijskog istraživanja u Hrvatskoj (1994. godine N=682) provedenog na sedam socioprofesionalnih skupina (menadžeri, novinari, NGO, znanstvenici, prosvjetni djelatnici, kulturni djelatnici, zaposleni u državnoj upravi) na području četiri regionalna centra: Osijeka, Rijeke, Splita i Zagreba. Istraživana je percepcija modela razvoja i stanja u okolišu u Hrvatskoj, te očekivanja u idućih deset godina. Ispitanicima su ponuđena na ocjenu tri razvojna modela: etatistički, tržišni i socijalno-tržišni model. U poglavlju ove knjige (Tranzicija i transformacija) pokazano je da najveći postotak svih ispitanika (70 posto) prihvaća socijalno-tržišni model; znatno manje etatistički (28 posto) a najmanje čisti tržišni model razvoja (2 posto). Ispitanici različito percipiraju prihvatljivost pojedinih modela razvoja na pojedina područja djelatnosti. Čisti tržišni model najprimjereniji je u industriji (51 posto ispitanika), turizmu (56 posto). Etatistički model najprimjereniji je u zaštiti okoliša (27 posto), obrazovanju (26 posto) i znanosti (20 posto). Između 19 posto i 36 posto ispitanika smatra da se postojeće stanje hrvatskog društva (pojedine grane djelatnosti) neće bitno promijeniti u idućih deset godina, dok preko 5o posto ispitanika očekuje bolje ili znatno bolje stanje. Statističkom analizom utvrđeno je da su optimisti uglavnom vjernici, simpatizeri političkih stranaka (ne-članovi stranaka), zeleni, ispitanici s nadprosječnim standardom i srednje dobi. Znatno veći postotak ispitanika orjentiranih orjentiranih na tržišni model, u odnosu na druge orjentacije, očekuje pogoršanje stanja u idućih deset godina. Vjerojatno su posljedice polu-kapitalizma, polu-modernosti i kvazi-tržišnosti utjecale na ovakve odgovore. Ispitanici su veći optimisti glede perspektiva razvoja nego poboljšanja u zaštiti okoliša.

Hrvatska, okoliš, razvoj, procjena za sljedećih sdeset godina

nije evidentirano