hrvatski

Značaj emisije polikloriranih dibenzo-p-dioksina i dibenzofurana od procesa proizvodnje željeza i čelika

Razvoj metalurgije i metalurških procesa praćen je dužim ili kraćim razdobljima intenzivnog onečišćenja okoliša, što je uzrokovalo neposredno ili posredno ugrožavanje zdravlja ljudi, pojedinih biljnih i životinjskih vrsta, vodnih sustava, tla, povećane erozije materijalnih dobara, kao i niza drugih negativnih učinaka društvene i ekonomske prirode. Tako je npr. koncepcija integralnih željezara uvjetovala značajno povećanje broja izvora emisija i porast koncentracije štetnih tvari u okolišu, a najveće onečišćivače su od uvijek predstavljali pogoni proizvodnje metalurškog koksa, postrojenja za aglomeraciju željezne rude, visoke peći, čeličane, ljevaonice i termoenergetska postrojenja. Brojna fundamentalna znanstvena istraživanja dokazala su čitav niz negativnih učinaka nekontrolirane emisije štetnih tvari iz ovih postrojenja. Uz značajne količine uobičajenih i dobro poznatih onečišćenja poput sumporovog i ugljikovog oksida, fluorida, amonijaka, benzola, teških metala, fenola, cijanida, ulja i masti, troske, iskorištenog vatrostalnog materijala, metalnih strugotina, muljeva, prašine i ogorina, javljaju se i onečišćenja u relativno malim količinama čije dugotrajno djelovanje predstavlja opasnost i od njihovih niskih koncentracija kojima se uvijek ne posvećuje dužna pozornost. Ovu skupinu onečišćenja čine postojana organska onečišćenja čiji su predstavnici policiklički aromatski ugljikovodici, poliklorirani bifenili, poliklorirani dibenzo-p-dioksini i poliklorirani dibenzofurani. Od svih poznatih onečišćenja kojima su izvor metalurški procesi, do sada su sa stajališta utjecaja emisije onečišćenja iz metalurških procesa u okoliš, najmanje istraženi upravo ovi spojevi. U radu su izračunate procjene emisija polikloriranih dibenzo-p-dioksina i polikloriranih dibenzofurana u Hrvatskoj u razdoblju od 1960. do 2005. godine. Pri izračunu su korištena iskustava razvijenih zemalja koje su ujedno i najveći proizvođači željeza i čelika. Dobiveni rezultati su pokazali da je ukupna emisija ovih spojeva iz metalurških procesa u okoliš u razdoblju 1960.-2005. bila od 0, 153 do 2, 888 g I-TEQ/god, dok je u razdoblju 1990. - 2000. ova emisija bila od 0, 153 do 1, 284 g I-TEQ/god. Kako se ne smije zanemariti udjel metalurških procesa u ukupnoj emisiji polikloriranih dibenzo-p-dioksina i polikloriranih dibenzofurana u okoliš, to je nužno u nastavku istraživanja provesti mjerenja njihovih emisija iz svih aktivnih metalurških procesa u Hrvatskoj, te odrediti sadržaj ovih spojeva u svim vrstama otpada nastalog za vrijeme odvijanja procesa.

dioksini; furani; emisija; metalurški procesi

nije evidentirano