hrvatski

Pravo na životni prostor i ekološki suverenitet

U povodu rezultata empirijskog istraživanja na studentskom uzorku (1997 ; N=685) na zagrebačkom sveučilištu autor analizira tezu da s globalizacijom ekoloških problema nastupa ograničavanje suvereniteta. Istraživane su percepcije suvereniteta nad prirodnim dobrima (na primjeru brazilske prašume) i percepcija prava vrsta na životni prostor. Devedeset sedam posto ispitanika slaže se da međunarodna zajednica ima pravo ograničiti ekološki suverenitet. Polovina tih ispitanikasmatra da to ograničenje treba nadoknaditi. Svega 9 posto ispitanika smatra da čovjek ima veća prava na životni prostor od ostalih vrsta, 70 posto ispitanika smatra da čovjek nema veća prava od ostalih vrsta, a 20 posto je suglasno da svaka vrsta ima toliko prava naživotni prostor koliko si izbori. Industrijska civilizacija priznaje ljudska prava, čije kršenje se strogo kažnjava (primjerice genocid), ali ne akceptira prava prirode (primjerice, ekocid). Uvažavanje globalnih ekoloških posljedica utječe na pomak u shvaćanju prirosnih dobara (okoliša) - od zajedničkog resursa (shared resources) do zajedničke brige čovječanstva (common concern of humankind).

međunarodno pravo; pravo vrsta; životni prostor; pravo prirode; vlasništvo; ekološki suverenitet; zajednička briga čovječanstva

nije evidentirano