hrvatski

Ekološko ponašanje i etos odgovornosti

Na četiri studija zagrebačkog sveučilišta: agronomski, sociologijski, strojarsko-brodograditeljski i medicinski, provedeno je empirijsko istraživanje (1997 ; N=685) o ekološkom ponašanju. Utvrđeno je da najveći postotak ispitanika prakticira ove načine ekološkog ponašanja: selektiranje i recikliranje (74 posto), kupovanje manje štetnih proizvoda (62 posto) i štednja struje i vode (41 posto). Znatno manji postotak podržava ekološke manifestacije (23 posto), čita ekološku literaturu (17 posto) ili je član neke ekološke udruge (2 posto). Multivarijatnom analizom dobivene su dvije latentne strukture (faktora) nazvane tipovi ekološkog ponašanja: praktični ekološki aktivizam i manifestni ekološki aktivizam. Analiziran je i odnos između percepcije ekološkog ponašanja i percepcije: 1. četiri etičke pozicije, 2. suvereniteta nad prirodnim dobrima i 3. prava vrsta na životni prostor. Utvrđene su (analiza varijance) statistički značajne razlike između ovih skupina: 1. između holističke i egocentričke pozicije (odgovornosti) ; 2. između pristalica ograničavanja suvereniteta i pristalica potpunog suvereniteta nad prirodnim dobrima ; 3. između zagovornika da čovjek ima veća prava i zagovornika da čovjekovo pravo na životni prostor nije veće od prava ostalih vrsta. Autor zaključuje da: 1. praktički ekološki aktivizam više podržavaju ispitanici holističkog etosa (odgovornosti), pristalice ograničenog suvereniteta nad prirodnim dobrima i pristalice jednakih prava vrsta na životni prostor ; 2. da se napraktičkom aktivizmu mogu testirati razlike među skupinama ispitanika i o relativno općenitim pitanjima.

ekološka etika; ekološko ponašanje; prava vrsta na životni prostor; suverenitet nad prirodnim dobrima; studenti

nije evidentirano