hrvatski

Utvrđivaje optimalnoga broja krupne divljači u otvorenom i ograđenom lovištu

Kapaciteti su staništa za pojedinu vrstu divljači bitni za gospodarenje u brojno stanje divljači u Republici Hrvatskoj. Utvrđivanje vrijednosti pojedinih stanišnih kapaciteta za divljač ima veliku važnost zbog očuvanja samog staništa koje u svakom slučaju ne smije biti prekapacitirano da se ne bi narušila njegova biološka stabilnost. Prevelika brojnost divljači s obzirom na kapacitete staništa razlogom je sukoba među jedinkama i njihovu približavanju gradskim naseljima, što može ugroziti njihov život. Ipak u poslijednjih nekoliko godina svjedoci smo premaloga broja divljači u većini lovišta u Hrvatskoj i premaloga broja propisanih grla koja bi se ondje trebala nalaziti po jedinici površine. Usporedbom s rijašnjim propisima i današnjim stanjem te mogućnostima stanišnih kapaciteta u hrvatskim lovištima napravljena je revizija starih propisa, utvrđeni su trenutni stanišni uvjeti i propisan je veći kapacitet broja divljači po jedinici površine. Bitne promjene odnose se proisane fondove jelenske i srneće divljači, te na utvrđivanje objektivnoga prirasta, što je posebno istaknuto kod divlje svinje. Novi fondovi i koeficijenti prirasta omogućuju rentabilnost u lovnome gospodarenju i stimuliraju ulaganje u lovišta i divljač. Raspon u kojem se može uzgajati jelenska divljač kreće se od 1 do 8 grla na 100 ha, srne od 1 do 16, ovisno o bonitetu i tipu staništa. Mnogo veći raspon u mogućem fondu divljači propisan je i za ostale vrste divljači. Također e definiran broj divljači koji se može uzgajati u uzgajalištima, ovisno o stanišnim uvjetima, a vodeći pri tome računa da intenzivni uzgoj divljači ne dovede u pitanje stabilnost staništa, odnosno devatsaciju prostora. U uzgajalištima je na 100 ha moguće držati do 25 grla jelenske divljači, do 30 divljih svinja te do 35 grla jelena lopatara ili muflona.

divljač; lovište; stanište; kapacitet; uzgajalište; matični fond; prirast

nije evidentirano