hrvatski

Metode planiranja logističko-distribucijskih procesa

Glavni zadatak logistike je krajnjem potrošaču omogućiti sustav ''pravi proizvod na pravom mjestu u pravo vrijeme''. Takav sustav seže od dobave potrebnih sirovina proizvođača do stavljanja gotovih proizvoda na police trgovina. Osnovna karakteristika logistike je njen cjelovit pristup svim aktivnostima koje obuhvaća. Dakle, nabava, transport, upravljanje skladištima i distribucija važne su komponente logistike. Ona također podrazumijeva obuhvaćanje svih drugih aktivnosti koje logističkom sustavu ili poduzeću omogućavaju dodanu vremensku i prostornu vrijednost. Pojava globalizacije i širenja tržišta generirali su povećanje konkurencije u svim granama industrije i gospodarstva. U isto vrijeme dostupnost velikom broju raznih proizvoda stvorilo je vrlo zahtjevnog proizvođača, koji inzistira na trenutačnoj dostupnosti i kontinuiranoj nabavi novih modela. Upravo zbog navedenih razloga logistički operateri su prisiljeni obavljati dodatne aktivnosti, više transakcija u manjim količinama, sa kraćim vremenom ukrcaja i iskrcaja, uz manje troškove i sa većom točnošću. Potaknuti novonastalim situacijama logistički operateri moraju dodatnu pažnju posvetiti planiranju svojih logističko-distribucijskih procesa, kao osnovni uvjet konkurentnosti i opstanku na tržištu. Logističko-distribucijski procesi su vrlo kompleksni tj., sastoje se od mnoštva detalja koji se u stvarnosti pojavljuju, te se može reći da njihovo planiranje nije ograničeno na planiranje proizvodnje, transporta ili distribucije, već pokriva čitavi logističko-distribucijski proces sa svim elementima. Iz tog razloga nije moguće definirati jedinstvenu metodu planiranja logističko-distribucijskih procesa kojom bi se obuhvatili svi navedeni elementi, koji su dovoljno složeni i komplicirani sami po sebi. Navedene analize, promatranja i istraživanja logističko-distribucijskih sustava i njihovih elemenata pokazuju da nije moguće definirati egzaktne metode koje bi se mogle primijeniti u svim slučajevima tj. u poslovanju svakog poduzeća, na način da u potpunosti riješe probleme koji se javljaju u logističko-distribucijskim sustavima. Naime različita poduzeća imaju različite osnovne logističko-distribucijske prioritete, neovisno o tome što im je svima zajedničko poslovanje u logističko-distribucijskom sustavu. Tako se kao rezultat navode četiri metode koje su primjenjive ovisno o politici poduzeća i zahtjevima tržišta. Sustavno planiranje logističko-distribucijskih procesa rezultira stvaranjem optimalnog sustava, koji ne mora biti idealan, ali će u najvećoj mjeri zadovoljiti standarde za kvalitetom (tj. postići zadovoljstvo krajnjeg korisnika), učinkovitosti, efektivnosti i prilagodljivosti.

logistika; distribucija; planiranje

nije evidentirano